Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bralina

Marketing

PRIČA O MAČKOVIMA



Oduvik je februar poznat po mačjen jubavnom zovu…očajničko zavijanje para uši judima, ali mačjen rodu to je uzbudljivi sinjal da igre mogu početi…pitan za koju gospu jedan Valentije imade s tin…hmmm…ma more bit…vajda su njegove patnje da zaustavi jubavni zov temelj njegove svetosti …

Ma, ne bi sad ulazila u teologiju ni biologiju…tila san ispričat nešto o nedavno spomenutin mačkovima...

Imala san dugo jednog mačka…bija je pomalo divji u mladin danima, tako su mi pričali, jerbo je mene dopa ka već prilično olinjali stari mačak…godinama je postaja sve grintaviji, vas se ofuca, šporkava je sebe i cilu kuću i ni se više licka… počeja je bit nervožast i zna bi me zagranfati…trpila san to, ni sama ne znan zašta, sve dok jednog dana ni jubav nije bila dovojna…život je posta pakal s njin i bila san prisiljena liberat ga se…

Gospe, koje olakšanje !

Kuća je opet bila uredna, njanci dlačice od njega ni ostalo…

Nekako u to vrime nekoliko mačkova je prošlo pored moje kuće…sa čežnjon, sjetno bi ih pomazila… za jednog san čak mislila da bi ga mogla udomit…

A onda je jednog dana iz drugog dvora počea dolazit jedan mačak…bia je jako drag jerbo bi zna tako umilno presti dok mi se mazio oko nogu, dok san ja njega mazila…milina jedna…nevoja je bila u tome ča je on ostaja nakratko i vraća se uvik u svoj dvor…gušti i suze ne idu jedno brez drugog…no dobro, nije baš bilo suza, više mala tugica…on je to zna i svaki dan bi zavija odašiljući jubavne poruke.

Za cilo to vrime oni moj nesritni napušteni mačak zna bi ponekad svratit…davala bi mu spizu i poneku lipu rič…ne sićan se točno kad san primjetila da mu se vraća sjaj dlakama i okicama…da se počea lickati…da je čak počeja umilno mjaukat…ponekad i zavijat ližući me sa zahvalnošću…ma za ne pripoznat, za nevirovat!!!

Jesu li čuda moguća?

Mačkovi su njušili tragove jedan drugog…

Meni je bilo bitno da su tu i da mi se motaju oko nogu…bilo je lipo opet imati kuću s dlakama…ali mene opet spopala misal kako imati samo svog mačka…cili dan…bome i noć… oni uvik biži u svoj dvor, a ovi drugi jedva čeka udomljenje…

Odluka je pala nedavno…

Oni mačak iz tuđeg dvora odasla je iza toga par divnih mjauka…pari mi se da mu ni lako zaboravit, a bome se i meni omakne poneka misal o njemu…


Post je objavljen 17.02.2005. u 21:18 sati.