Piše: Dubravko Žilavec
PONOSAN KAJ SAM PURGER! – riječi koje sadašnji Dinamov predsjednik i dopredsjednik ne razumiju.
Vjerojatno se kao glavni urednik lokalnih novina ne bi trebao uplitati u državnu dnevno-političku ili, kao u ovom slučaju, dnevno-sportsku problematiku. Ali meni kao Dinamovcu od rođenja, meni kojem su Dinamo i grad Zagreb sve na svijetu i koji najiskrenije ima u sebi onu: «Volim te mama, ali ne više od Dinama» čaša se prelila. Prošao sam s Dinamom prekrasne trenutke: od osvajanja prvenstva 1982. godine, dolaska Porta, Ajaxa, Sportinga, Olympica, Manchestera, Stuttgarta, Milana, Newcastlea i mnogih drugih europskih velikana, neodigrane utakmice 13. 5. 1990. protiv Zvezde, pobjede 5:0 nad mrskim Partizanom, povijesne utakmice na Old Traffordu, ma zapravo svako pohođenje Maksimiru ili nekom drugom stadionu gdje Dinamo gostuje bili su nezaboravni. Bilo je i jako teških trenutaka: od maltretiranja srpske policije po Banja Luci, Sarajevu, Novom Sadu ili Beogradu, ali i hrvatske po Splitu, Rijeci i Osijeku, od krađe prvenstava, od ispadanja iz Europe nakon 1. kola, od odlazaka vrhunskih zagrebačkih igrača u Zvezdu i dolazaka prosječnih ruralnih «pevaljskih» igrača koji su u svom selu bili zvijezde, do Tuđmanovog mračnog staljinističkog oduzimanja svetog imena Dinamo, do oduzimanja transparenata s Dinamovim imenom, do maltretiranja Tuđmanove policije, policijskog privođenja zbog svetog imena… No, tjeranje Nike Kranjčara, mladog dečka, Dinamovca, Purgera iznad svega, u najomraženiji klub vrhunac je prljave igre sa zagrebačkom svetinjom. Ovaj put «prljavi dirigent» je Mamić! Tko je Zdravko Mamić da nam razara sveti klub? Mafijozo extra klase koji u srcu ne nosi plavu boju, loš glumac koji se uživio u ulogu Dinamovca i Purgera prodavajući priče o žrtvovanju za Dinamo. Zna se zakaj je on u Dinamu! Da opere svoje mutno stečene novce, da ih oplemeni na krvi mladića koji su za Dinamo, grad Zagreb i Hrvatsku život dali. Da pokojni legendarni Buba ili moj prijatelj, naš Zelinčan Zoran znaju za ovu sramotu u grobu bi se okrenuli. I oni i svi Dinamovci koji su poginuli u ratu s Dinamovim grbom na rukavu. Prije nekoliko dana «pokupio» sam prijatelja koji je čekao autobus za Zagreb i koji o nogometu zna samo toliko da je Dinamova boja plava. Sjeo je u auto i ugledavši sve one Dinamove zastavice, grbove i ostale oznake upitao me: «Pa kaj ti još navijaš za Dinamo?» Nisam znao kaj bi mu odgovorio! Eto, to je napravio Mamić! Okupio je oko sebe i svoje sunarodnjake Barišića i Bandića. Jedan ga podržava financijski, a drugi politički. Dugo je Mamić vapio da mu treba sagraditi spomenik. Od 21. siječnja 2005. Zdravko Mamić više ne treba brinuti oko svojeg spomenika. Tjeranjem zagrebačke i Dinamove ikone Nike Kranjčara u najomraženiji klub «Mr. kapenzi» je dobio i spomenik i križ. «Najveći Dinamovac svih vremena» odjenuo je Dinamovog kapetana i zaštitni znak Purgera u omraženi splitski bili dres. Mamić i Barišić nisu prodali igrača, ustupili su brand. Isti onaj brand koji je umni Dinamov brand manager (kako to lijepo zvuči) Miljenko Manjkas smišljao tako dugo i za to dobivao i još dobiva 40 tisuća kuna mjesečne plaće. Taj trojac s kormilarom (Bandić) dobio je poklon s neba: zagrebački dečko, jakog nogometnog imena i kreativnog talenta, odgojen u plavom, zaljubljen «i u nebo s njim», ljubimac teenagera i djevojaka, Brad Pitt na travnjaku. Kompletno Dinamovo ulaganje u Niku kao brand čisti je promašaj. Izbaciš iz kluba originalni ZG-proizvod. Zar je, za Mamića, pišljivih 75.000 EUR razlog odreći se kapetana? Ma naravno da nije! Razlog je to što Niko nije Mamićev igrač, što neće na Niki biti «kapenzi». Bolje da je sad milja i pol eura «kapenzi», pa makar i od Štimca. Novac Mamiću ne bira prijatelje. Da je došao Džajić uzeo bi njemu novce i tko zna gdje bi Niko završio ne svojom voljom.
Mogućnost da Niko Kranjčar ode u Hajduk razbjesnila je plavi puk, više ga je u depresiju bacila mogućnost da Dinamova maskota zaigra u Hajdukovoj majici nego da propadne jedna nogometna karijera. U depresiji je i Niko. I bez obzira što su ga Mamić i Barišić bacili na cestu on je i dalje želio ostati u Zagrebu, u svom Dinamu. Nisu mu to omogućili. Istjerali su ga kao najveće smeće. Optužili su ga da je debeo, da nije igrač, da je jesenas očajno igrao. Slažem se da Niko nije ove jeseni igrao dobro. Ali tko je u Dinamo igrao dobro? Pa nije Niko dovodio «igračine» iz Osijeka, Vinkovaca i Varaždina. Mamić ih je dovodio. Nije Niko dovodio i smjenjivao 4 trenera. Mamić je to radio. Mamić je doveo Dinamo na sramotno 7. mjesto na ljestvici, nije Niko. Niki je trebalo, kao i ostalim igračima pomoći. Dovesti pravog trenera (Osima), dovesti još dva, tri igrača (Sedloski), izbaciti neke «igračine» iz Dinama, osigurati prave pripreme i pomesti na proljeće sve i osvojiti prvenstvo! To nije učinjeno, otjeran je Niko!
Mamiću nije bilo dosta blamaže svetog Dinamovog imena, pa je u vijestima NOVE TV u subotu 22. siječnja ogrnuvši Dinamov šal rekao da i Dinamo ima iznenađenja u prijelaznom roku. Slavodobitno je izjavio da je dogovoren prijelaz Mate Neretljaka iz Hajduka u Dinamo i da on sutradan potpisuje za Dinamo. Uz tu izjavu razvukao je Dinamov šal na kojem je pisao moto Bad Blue Boysa «Nema predaje!». I što bi sutradan? Naravno, Mate Neretljek potpisuje za Hajduk još jedan ugovor. Sva je sreća u toj priči da Mate nije došao u Dinamo, jer to bi bilo srozavanje za još jedno stepenicu (ako tako nisko postoji još koja). Uz “veliko pojačanje” Matu, Maminjo je najavio i veliku senzaciju-dolazak europskog Rivalda u Dinamo! Nije htio otkriti koje se to veliko ime sprema u Dinamo, no novinari su već istu večer otkrili da se radi u Slovencu u najboljim igračkim danima Zahoviću. I što bi? Zahović za tri dana objavi da se ostavlja nogometa, da odlazi u nogometnu mirovinu. Pa tko tu koga j__e? Definitivno Mamić sve nas Dinamove navijače, i to u sred večernjeg dnevnika pred cijelom Hrvatskom. Mamić je pred cijelom Hrvatskom u večernjim vijestima još jednom u živo osramotio i izblatio Dinamovo ime, a onim šalom obrisao je pod. SRAMOTA!!! I to je sramota zbog koje Mamić i Barišić ODMAH moraju napustiti Klub! A tu akciju morali bi povesti Bad Blue Boysi i svi ostali navijači Dinama predvođeni svojim povjerenicima. Boysi nisu dozvolili Zvezdinim četnicima razbijanje Maksimira, Boysi su ginuli pod Dinamovim grbom u ratu, Boysi su vratili sveto ime Dinamo, Boysi nisu pokleknuli pred Tuđmanovom diktaturom, Boysi moraju dobiti još jednu tešku borbu za Dinamo i grad Zagreb-moraju istjerati Mamića i Barišića iz Dinama! Razumljiva je reakcija dijela najradikalnije skupine Boysa koji ne podnose niti jednu riječ na H osim Hrvatska i koji Niki neće nikad oprostiti odlazak u najomraženiji klub. Ali većina boysa trebala bi sav svoj gnjev, razočarenje i osjećaj izdanosti usmjeriti prema Mamiću i Barišiću. Nikome tko voli Dinamo nije drago što je Niko u Hajduku, ali zašto je on tamo nije kriv on. Zato boysi, krenite u akciju, utječite da Mamići, Barišići i Manjkasi zauvijek napuste Maksimirsku 128. Nama trebaju Mlinarići, Deverići, Kranjčari, Zajeci, Prosinečkiji, Ladići,… Uz Boyse, veliku ulogu u vraćanju Dinama pravim Dinamovcima trebaju odigrati i povjerenici. Svi bi se trebali prikloniti dvojici najistaknutijih povjerenika Stanku Lazaru iz Vinice i Zdravku Gašpertu iz Čeminca, te ostalima koji su svoje povjereništvo zamrznuli dok je ova garnitura na vlasti u Maksimiru. Trebali bi utjecati na svoje članove da vrate članske iskaznice u klub, i na taj način onemogućiti onoj nekolicini povjerenika kojima sveto ime Dinamo ništa ne znači, koji su navijali i za Hašk-Građanski i za Croatiu i za koje Bad Blue Boysi nisu navijači, među kojima je, nažalost, i jedan od zelinskih (na sreću nije jedini) da učlanjuju nove članove i skupljaju novce za maksimirski dvojac bez kormilara, te mu na taj način pomažu. Jer samo tako može Dinamo, naš purgerski, zagrebački, stati na svoje noge, a navijači se vratiti u Maksimir.
Post je objavljen 17.02.2005. u 11:46 sati.