Marketing
Post party depression
Mene to ponekad ulovi :) Dobro, depresija je možda teška riječ, ali ono, nekakav blues. Još jučer sam bio vani s dragim ljudima, pio, zabavljao se, a sad samo nekakav mamurluk, bljutav okus u ustima (oće to od alkohola i ogromne količine cigareta) i zapita se čovjek ko u onoj pjesmi "Where have all the good times gone?"
Ali nije to neka loša tuga, ona šta ubija, nego onako, neka plemenita patnja. A ima i nešto u tome da idem u najstarijoj robi po kući, pa zaboravim šta sam htio napravit, pa sjednem popit kavu, pa opet malo razmišljam o biti i bitku i zašto kvragu kao što reče Blue sve što je dobro mora biti ili nezdravo ili nemoralno. Zašto sve ne može biti jednostavno? :)
Obično takvu tugicu ubijem tako da izbijem klin klinom pa opet odem vani, do prijatelja, negdje među ljude i onda je sve opet super. Doduše, onda njih malo udavim sa svojom sjetom, ali kad me steraju u neku stvar, onda prestanem :)
Danas sam napravio malo drugačije. Otiša sam do frendova na ručak (oni su bili sa mnom sinoć vani stoga u sličnom stanju) pa smo se natukli, popili malo vina tek toliko za probavu i onda gledali tekmu Hrvatska - Danska. I odgledali smo tekmu da bi onda valjda svi troje kao po nekoj naredbi zaspali na kaučima. Probudio sam se oko Dnevnika i gledam di sam, a oni dvoje isto hrču :)) Nakon toga odoh doma, odbih sve moguće pozive za izlazak (jer subota je, mora se vani)i ostadoh doma. Cimera mi nema pa sam fino večer posvetio sebi. Ne sjećam se kad sam zadnji put imao za to vremena. Čak nisam išao na net, samo sam se razlijevao po kauču, napravio si palačinke (yummy - to mi je specijalnost) slušao muziku, gledao TV, čitao knjigu, ma gušt...
Stara mudrost:
Post je objavljen 06.06.2004. u 00:30 sati.