Među nama je bilo i par prevodilaca koji su poznavali otprilike nekih 30 riječi engleskog naučenog iz filmova. No bili su super ekipa a ameri su ih držali jer je prevodilaca trebalo. Najjači lik je bio jedan Denis , negdje od Tuzle. Visok 2.05 sa irokez frizurom, bradom i nekih 70 kila težine stvarno je bio osebujna osoba. Kada bi legao na svoj ležaj noge bi mu visile i padale na pod. Jednom prilikom su stražari trebali nekoga na glavnu kapiju jer su često dolazili lokalni ljudi pa je vojnicima na straži često trebao prevodilac da rastumači šta ljudi hoće. Denis je svoju karijeru u misijama izvan baze okončao kada je na jednom pregledu vojnog skladišta na pitanje američkog zapovjednika da pita čuvare skladišta kakva je municija u skladištu trijumfalno otišao po odgovor, vratio se i rekao zapovjedniku da se u skladištu nalazi MUNICIJA. Vratili su ga u bazu i on je svjesno obavljao zadatke na centralnom ulazu jer je to bio njegov doprinos nama ostalima da se ujutro ne ustajemo iz kreveta a on ipak nešto odradi. jedno jutro je uletio kao furija i sve nas probudio:
"Alo, alo de se probudite" viče i drma prvog do ulaza
"Šta je bilo?" pitamo sanjivi
"Kako se kaže kifla, došo onaj pekar a ne znam kako prevest kifla"
"Ma reci LITL BRED"
"Ma reko sam pi.. mu materina američka, ne razumije"
"Ma uzmi kiflu od pekara i pokaži stražaru"
"E ta ti je dobra…fala"
Jednom ga je prićeralo na WC u neko doba noći a kako se ćenifa nalazila nekih 500 metara od našeg šatora nije mu se dalo toliko pješačiti a možda je i frka bila pa je otišao u neko grmlje jedno 15 metara od šatora prema ogradi koja je opasavala bazu. Tamo su bili neki stubovi koji su nekada vjerojatno činili konstrukciju neke hale. Čučnuo on i počeo duboku meditaciju kad naiđe radnik iz održavanja baze koji je imao onu kacigu na glavi sa svjetiljkom. Čovjek valjda čuo sumnjive zvukove i krene prema mjestu gdje je Denis kenjo. Stane on na jedno 2 metra od njega i gleda u njega a svjetiljka obasjava u Denisovom smjeru. Možeš mislit scene.
"Šta je, šta si stao ko milicajac, zar nikad nisi vidio čovjeka da sere"
Šta će ovaj se pokupi i ode…
Jedne ljetne večer su radnici na održavanju prskali kamp onim dimom protiv komaraca. Cijeli kamp je bio prekriven dimom. Te večeri smo imali jednu od naših trijumfalnih pijanki te su svi dobrano popili i pospali. Denis ustao u neko doba (valjda ga opet prićeralo) i krene van i izađe i stane. Pogleda po bazi a ono sve u dimu. Radnici u bijelim odjelima i maskama šetaju se svuda okolo, dim se povija svuda, a nekih 2 ujutro. On se vrati lagano unutra i kaže:
"Jebo te ljudi, izgleda da sam umro"
A jes bio sretan kada smo ga razuvjerili…..
Post je objavljen 17.02.2005. u 10:33 sati.