Ovaj puta su odigrane samo tri partije. Bilo nas je samo petoro, ali je bilo zanimljivo. Kada sam došao, u 19 i možda minutu ili dvije kasnije, već se radilo. Damir je izazvao Marijana u ravnopravnoj partiji, a Robert Tomija uz devet prednosnih kamenova. Bio sam neparan, pa nisam imao protivnika. Selio sam kao gledatelj od jedne do druge partije.
Damir je izgubio od Marijana dvije grupe kamenova u centru, ali je imao veće prostore u kutovima i uz stranice. Na kraju bijaše 9,5 poena za Damira i njegov skok na listi s osmoga na peto mjesto.
Robi je uradio još veći skok. Igrajući s Tomijem uz devet prednosnih kamenova nastojao je igrati napadački. Tako je Tomi u više navrata morao spašavati svoje grupe. Bilo je i nepreciznosti u Robija, što je pogodovalo Tomiju. Na kraju partije Tomi ne vidi, da mu je velika grupa na zadnjoj slobodi i Robi je ruši i dobiva partiju predajom. Ode Robi na treće mjesto.
Kada je završila partija Damira i Marijana izaziva me Marijan. Uz devet prednosti Marijan dugo drži prednost početne postave. Bliže kraju gubi oveči kut, a time ode i partija. Na kraju je bilo 22,5 poena za mene, čime je Marijan bio uglavnom zadovoljan.