Sinoć sam slušao jednog pametnog čovjeka, koji je završio tri fakulteta, od kojih jedan u Rimu. Rekli bi, intelektualac od glave do pete. Pričao je kako je počeo svoj studij i kako je stanovao kao podstanar u jednoj hladnoj sobi u Zagrebu, a bio je toliko siromašan da nije imao za drva. Otac je doma natrpao drva u dvije vreće, a onda vlakom do Zagreba, gdje ga je ovaj čekao, pa su naprtili drva na leđa i pješice do podstanarskog sobička. "Moj je otac umro prije nekoliko godina, ali uvijek će mi ostati u sjećanju kako je donio toplinu u moju sobu". Jedva je ovo izgovorio. Od svega sjeća se topline. Donesemo li mi, očevi, toplinu u dom. Osjete li to naša djeca, žena?! Drva više nisu u modi, otac se poznaje po toplini srca.
Post je objavljen 17.02.2005. u 13:30 sati.