Sulio-sulio vs. mulio-mulio ilitiga - tko je kriv?
"Nakon okrutnih kritika za scenarij tv-serije Novo doba odlučio sam pisati prozu te ideju za novi scenarij pretvoriti u roman."
Renato Baretić, Globus br. 680, 17.12.2003.
Ima nekoliko dana da je Renato Baretić dobio nagradu Vladimir Nazor za svoj prvi roman Osmi povjerenik. Nije to ništa začuđujuće. Otkad je knjiga izašla, po kuloarima se pričalo da će sigurno dobiti kakovu nagradu. Vjerujem da je ovo tek prva u nizu.
Nego, meni je taj Baretić strašno zanimljiva faca iz nekoliko razloga:
1) (skroz subjektivan razlog), al' studir'o je što i ja :-) ,
2) Purger je koji je otišao živit u Split (zvuči nemoguće, znam),
3) autor je legendarnoga milijunaškog pitanja sulio-sulio, muio-muio... i, konačno,
4) čovjek ima savršen osjećaj za jezik.
Da biste skonatli moje oduševljenjem upravo tim osjećajem za jezik, prenosim kratak sadržaj Baretićeve knjige objavljenje na internetskoj stranici Radija 101:
'Osmi povjerenik' odlično se nadovezuje na tu različitost od drugih. Priča je to o mladom političaru kojemu konkurencija smješta aferu fintom koju znate iz djetinjstva - iz apokaliptičnih opisa vaših majki i baka o potencijalnim opasnostima izlaska u disko - od kojih je na top listi uvjerljivo vodila mogućnost da vam netko stavi drogu u piće. Baretić svog glavnog junaka Sinišu Mesnjaka razvaljuje baš tom roditeljskom morom iz mladih dana, a kako se radi o mladom, perspektivnom političaru, jednoj od stepenica stranke na vlasti, konkurencija koja mu je stavila opijate u mineralnu vodu pobrinula se i forografirati ga sa razgolićenom pripadnicom suprotnog spola. Posljedica je da ga premijer sklanja od javnosti i šalje kao osmog po redu povjerenika na otok Trećić, koji se nalazi u autorovoj imaginaciji odmah iza Prvića i Drugića, znači Bogu iza nogu. Dočekuje ga otočanin Tonino, jedan od trojice mlađih muškaraca na otoku, koji piše pjesme i boluje od neke vrste stajaće epilepsije, jednostavno se zamrzne na petnaest minuta. Treći muškarac u najboljim godinama je mitoman Selim za kojega se na kraju romana pokazuje da je cijelo vrijeme možda govorio istinu ili malo stilizirao po njoj, sve u svemu, jedna simpatična bjelosvjetska bosanska bitanga. Na njih trojicu dolazi samo jedna žena - ostale su starice - glumica u porno filmovima Zehra, koja se krije od talijanskih mafijaša u Selimovoj kući. Ostatak su otočani koji su svoj radni vijek proveli u dalekoj Australiji i tamo vino zamijenili pivom, jer je vinovu lozu na njihovom otoku uništila peronospora.
E, pa na tom otoku Trećiću se govori – trećićanski.
Npr.:
Muolimo si zoanj i zoase.
Voa olej si se karsti, voa olej puoj. Omien.
Voa mlike si se uzguoji, vos mlike puoj. Omien.
Renato Baretić: Osmi povjerenik, AGM, Zagreb, 2003., str. 214.
Uglavnom, trećićanski je mješavina bodulske čakavštine (dakle, govora punog talijanizama) i australke angleštine. Na prvi pogled zvuči strašno, ali taj čušpajz nimalo ne otežava čitanje.
Mene je knjiga odmah asocirala na Senjanovićeve jezične vratolomije premda, vjerujte mi, ovo je nešto skroz skroz friško. Pretpostavljam da je mom asocijativnom nizu pripomoglo i to što sam jednom davno nabasala u Zarezu na Baretićev pjesmuljak posvećen Senjanovićevoj kćeri Dori.
Never mind, sve u svemu – ako vas put nanese na ovo štivo, svakako ćirnite. Vjerujem da ćete se ugodno iznenaditi. Jer ovo je zabavno, kritično i – drukčije! :-)