Guta me svakodnevica
Moj grad su progutali automobili.
Postaje mi usko na ulicama- klaustrofobično.
Siječem zrak nožicama, i iz zapuha kradem kisik.
I dišem- za sve one dane kad progutana svakodnevicom, šćućurena
u želucu dana, držim dah.
I bole me pluća, roniti na dah, kroz život, ne može se dugo. Tek toliko
dok pritisak tlaka ne pređe lagano crvenu liniju, a u našem grlu
ekplodiraju svjetovi nekih drugih svjetova. I pred našim očima
narančasto naranče torpediraju oblake.
Bacam olovo, i izranjam...
Dišem, dišem.....i zadržavam dah, do sljedećeg zapuha, negdje u noći!
Moj grad su progutali automoblili- postaje mi usko, klaustrofobično.
Post je objavljen 16.02.2005. u 23:59 sati.