Kažu mi da sam topao. To je valjda zbog one nižepomenute iskrenosti. Bit će da je to. Il što ne pišem o nedostatku seksa u životu, o pijanstvu i riganju kao neki drugi. Nije da nisam i ja prošao te faze u životu. Uhvatio sam Novi val za rep, tamo krajem osamdesetih, dok smo tulumarili, a zadnji put sam se napio za desetogodišnjicu mature. Jednostavno sam tad shvatio da ono idući dan nije vrijedno onog prethodne večeri. Nije da više ne pijem. samo, kad osjetim da me hvata prestanem. Ne želim više niti jedno jutro u životu izgubiti na mamurluk. I tako ih je premalo. Jutara, naime, ne mamurluka.
Vidim , na moj jučerašnji post mišljenja su podijeljena. I ne, ne mislim daje to zato što mi nešto fali u životu. jer, tražiti kruha nad pogačom nikad se nije isplatilo. Nisam nikad u životu bio sretniji nego što sam sada. A izgubit ot zbog nekog ŠBB KBB, ne bih. Uostalom, napisao sam rachel da mislim da je sada sigurno biti u kontaktu, jer više nismo prijetnja ljudima do kojima nam je stalo. A zašto? Pa lijepo je imati nekog bliskog na drugom kraju svijeta. i lijepo je ponekad, kad pada kiša u zagrebu ili brodu, znati da u Burlingtonu sja sunce, i da barem netko tebi drag može izaći i popiti kavu na osunčanoj ulici. Dobiti razglednicu iz javorovih šuma Nove Engleske. Čuti što se događa u NYC ovog proljeća. Ukratko, imati prijatelja više. Ne želim ništa više od toga.
Inače, Petar je bolje, havala na pitanju. danas nije imao temperaturu, tu i tamo bi se uhvatio za uho. najveća je muka ukapati mu kapi, tada se dere ko da ga gulimo. No srećom, večeras je blaženo zaspao i ne budi se. postoji nada da ćemo se jedina i ja napokon naspavati.
Bili su mi u posjeti brat i njegova cura. braco se upravo vratio s nekakvog stručnog skupa u tirolu. Impresioniran je alpama. No, i njega vrijeme nije služilo, pa se nije mogao ni žičarom voziti, a kamoli što drugo. Njih nam dvoje često uskoćče kao siteri, s obzirom da su tu u ZGB. A svoju potencijalnu strinu moj Petar obožava, a ni ona ne ostaje hladna. Čisto ih bude lijepo gledati.
Vi koji ovo čitate, mada ne znam zašto, primijetit ćete vjerojatno da sam posvađan s velikim slovom. tako je bilo oduvijek. A pogotovu otkad pišem na kompjuteru. Jednostavno ne držim shift dovoljno dugo. Inače, jednom sam u OŠ dobio dva iz gramatike i pravopisa u školskoj zadaći jer sam crna gora napisao tri puta zaredom malim slovima.
Sad već svašta brljam. valjda sam vidio da imam redovite posjetioce, pa više nisam opušten. bolje da sad prekinem. Drugi put ću pisati o ženama koje su mi obilježile život.
A, da, vještica je pitala da joj preporučim nekoliko blogova. na brzinu ovako, evo: nastassja, lana, zrinsko pismo su dosta zanimljivi. medo bembo, drito, plodovi zemlje su malo muškiji. Ni ptica trkachica i vilenjak nisu loši. Ispričavam se ostalima koje nisam spomenuo, ovo je samo ovako isisano iz prsta na brzaka.
za ime božje, Tiberije Klaudije, ne piši više!
Post je objavljen 05.06.2004. u 22:05 sati.