Gotovo.
Jos samo nekoliko sati u Asmari, a time zavrsavam jos jedno poglavlje u zivotu koje mi je zasigurno donijelo mnogo toga korisnog i mnogo toga sto ce mi pomoci da na pozitivniji nacin gledam na svijet. Mozda sam preko ovog bloga uspio prenijeti djelic mojih iskustava iz ovog dijela svijeta, no svu bijedu i jad zasigurno nitko ne bi bio u stanju opisati bilo kome tko nije vidjeo svojim ocima da ovakav svijet postoji.
Proci kroz krajeve gdje ljudi jos uvijek nisu napredovali niti koraka u poboljsanju uvijeta zivota jos od doba kada je Isus hodao zamljom, i vidjeti da je takav zivot moguc te se uvjeriti da i ovi ljudi imaju svoje radosti, nadanja i zelje, pomoci ce mi uvelike da na sve problema koji me cekaju gledam u drugacijem svijetlu.
Pojma nemamo koliko smo sretni ako samo nismo bolesni, sve ostalo je nebitno, a svi nasi problemi koji nas tako cesto znaju izbaciti iz takta i nisu neki problemi vjerujte. Budimo sretni sa onim sto imamo jer postoji svijet koji je mnogo gori od nasega, vjerujte mi.
Sto ce biti sa ovim blogom ne znam jer jos uvijek pojma nemam sto ce mi donijeti posao i kolike ce mi biti mogucnosti da nastavim da pisem.
Prica iz Afrike imam jos mnogo a bilo bi mi zao ugasiti ovaj blog koji mi j donio toliko lijepih trenutaka i koji mi je pomogao da vrijeme koje sam provodio ovdje bude ljepse.
Sve Vas koje sam do sada citaocitat cu i dalje,- priznajem da sam ovisnik o mnogim blogovima no nabrajati ih necu jer bi ovaj post bio predugacak.
Puno pozdrava i sve najbolje svima po posljednji put iz Afrike.
I pored toga sto je ova godina dana prosla puno bolje neg sam mogao i zamisliti sretan sam sto se vracam kuci, Tesko je biti miljama daleko od obitelji vjerujte.
Post je objavljen 16.02.2005. u 15:17 sati.