Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nymphea

Marketing

Mission impossible

Jeste li ikada išli u kupnju kakvog odjevnog predmeta a da ste se osjećali ko zadnji idiot? Onako kao da od kumice na placu koja prodaje sir i vrhnje tražite model Boeinga 737 u prirodnoj veličini. U tom se slučaju sigurno ne bih začudila njenom izbezumljenom pogledu i podrugljivo-zgražavajućem tonu odgovora: Maaa, neee… nemam to…
E tako otprilike izgleda kad djetetu od 6 godina pokušavate kupiti haljinu usred veljače. Jer, opće je poznata stvar da se u veljači ne može naći haljina po trgovinama. Tko je još vidio da nam djevojčice nose haljine? Svašta!!! Kad je zima, Vrhovni Autoritet za oblačenje djece je odlučio, nose se samterice ili trenirke, debele jakne i pamučne majice. Koga bi vraga jedna djevojčica radila s haljinicom? Uostalom, Modna Policija sigurno prati takve smutljivce u obliku mama koji žele razveseliti dijete za rođendan. I ista je Redarstvena snaga odredila da se u trgovinama zimi mogu pronaći isključivo tzv. treger-šosevi od trapera. Na moje inzistiranje da to ipak nije haljina, prodavačica nije imala drugog izlaza već odmahnuti rukom i 'zbrisati ulijevo'. No, kako sam ja dovoljno uporna da obiđem barem 30-ak trgovina za jedno popodne tako sam ipak naišla na jednu u kojoj imaju još dva modela namijenjena proslavi Nove godine. E, ali… tu odmah ima novi problem. Tko je rekao da brojevi na deklaracijama moraju odgovarati stvarnoj veličini haljine? Ako je jedna 'šestica' za deset centimetara kraća i uža od druge 'šestice' to je samo posljedica vašeg oštećenog vida i nepoznavanja svojstava tkanine od koje su haljinice načinjene. Osim toga, jeste li vi bili na Modnoj Akademiji? Jer da jeste znali biste da to ovisi i o kroju. Tzv. strukirani kroj svakako je uži od onog 'lepršavog' vrećastog.
Logiku ste, nadam se, još prije polaska u šoping, bacili u koš za smeće, jel tako? Onda možete krenuti dalje. Jer kad se suočite s prodavačicom kojoj su drage pitalice, zagonetke i jezične vratolomije onda ćete na vaše bezazleno pitanje „Imate li haljinice za 6-godišnje dijete?“ dobiti otprilike ovakav odgovor: „Ovo je stara kolekcija od prošle godine sa sniženim cijenama. Ali su cijene nove, samo su snižene.“ Zbunj, zbunj, zbunj, treperila je crvena upozorna žaruljica iznad moje glave… „Aaaa,“ ne dam se ja, „imate li haljinica?“ „Neeee, nemamo… nego su to nove cijene koje su snižene, i nisu nove, samo su ni~e, vidite znak postotka na izlogu….“ Jeste li se ikada osjećali ulovljeni u zrakoprazan prostor preuske Zone sumraka? Ovaj put sam ja ko Krezubica kidnula udesno!!!!
I nakon strašne potrage kao za svetim Gralom, kad sam već skoro odustala, pronašla sam krasnu suknju… Nije haljina, ali bit će odlična!!! Sasvim sigurno hoće, mora biti!!! No, uz suknju uvijek idu dva nova problema: čarape i majica. A kad u tu paklenu smjesu dodate i treći sastojak - boju, ima odmah da vam se zazeleni pred očima. Jer, to ide ovako: ja sam svjesna da neki ljudi ne razlikuju boju trule višnje od bordo crvene ili boje crvenog vina; oker, Sienna, pečena Sienna i slične zemljane boje jednako su misteriozne u određenim primjerima. A da ne govorim o (je)bež boji, boji bijele kave, krem bijeloj ili boji pijeska (još samo da se definira o kojem pijesku pričamo!). No s narančastom bojom bi trebalo biti relativno jednostavno, ne mislite li? Oh, kako je lijepo biti naivan. Ne boli! Iz iskustva!
Zapravo, nema ništa jednostavno u narančastoj boji (iako mi nije palo na pamet cjepidlačiti u nijansama između španjolske naranče, mandarine iz doline Neretve i grčke Klementine!) i ako ste mislili da je to opće poznat i razumljiv pojam morat ćete kod 'tete prodavačice' u dječji dućan na poduku. Jer, ako niste znali, njima se tijekom godina i godina mukotrpnog radnog staža za pultom trikotažnog odjela s bluzama i majicama, ugrađuje specijalni čip kojim detektiraju boje s udaljenosti od dvajst metara nepogrešivošću jednog psa (koji, btw, vide vrlo ograničen dio spektra!). Eto, zato vaša narančasta i njena narančasta nemaju nikakve veze, a pokušaj sparivanja pamučnog predmeta s rukavima i suknje izgleda jednako nastojanju da sparite kravu i krokodila.
I tako… kad ovakvu potragu završite relativno zdravih živaca, nepoderana đona na cipeli i praznog želuca, sa suknjom i passent čarapama u vrećici, smatrajte da ste imali vrlo, vrlo uspješan dan. I čestitajte si, najbolje kakvim kuhanim vinom a u težim slučajevima i Normabelom!
A majica… naći ćemo neku doma… Ja više nemam živaca prodavačicama objašnjavati kakva je naranča. Osim da im donesem po kilu, svakoj!


Post je objavljen 16.02.2005. u 10:50 sati.