Danas sam dobio poziv na mob i pogodite tko je bio ?? Zove me da mi javi kako je uradila ispit, posto sam joj to davno rekao da ucini.
Heh uhvatio je asistent da sverca i tako su joj ponistili ispit. Ajde nakon tog jadanja mi je rekla da se eto kao javim nekada. I tako rekao sam da cu je nazvati veceras kada kuci dodjem.
Stvarno neznam koji mi je kurac, stvarno sam blesan koji ima neke fiks ideje u glavi i misli da ce odjednom biti sve ok.
Dosao sam kuci, odmorio malo nakon napornoga dana na poslu i odmah uzeo telefon u ruke. Javila se i eto kao zeljela bi da se nadjemo na kavi ili da odemo veceras van malo. Cisto onako prijateljski. Ajde kontam nece biti problem, izdrzat cu ja to. Dogovorili smo se oko 20 : 00 sati da se nadjemo. Kada sam se spremao pogledao sam kroz prozor i vidjeo kako je poceo da pada snijeg. Pomislih u sebi : "Veceras ce sigurno nesto biti... ".
Nasli smo se i sjeli u neki miran kafic da popricamo. E onda sam poceo da se osjecam grozno.
Jebote ne mogu da je pogledam u oci a da ne osjetim nesto, tu bol i patnju. Grlo mi suho, tesko mi, osjecam kako mi dusa pati.
Mislio sam da mogu lako izdrzati glumu na par sati ali shvatio sam kako mi je tesko biti kraj nje. Toliko sam zelio da je zagrlim, da je poljubim. Da joj kazem tiho volim te, ali nisam nikako mogao. Ja necu dva puta moliti da shvati kako je bio nesporazum da smo prekinuli. Kako je pogresno shvatila citavu situaciju. Ne,to stvarno ne mogu uciniti. Volim je, patim radi svega ali nemogu to uciniti.
Tako nakon "prijateljske price" izasli smo iz kafica i pricali bezveze o nekim glupostima dok sam je pratio kuci. Onda je ona rekla kako hoce da se vratim, kako je netrebam pratiti vise. I tako sam je gledao kako odlazi od mene, suze mi u ocima gledajuci kako ide i razmisljajuci kako mi je krivo sto smo prekinuli. Sta cu kada sam kreten i nemogu prihvatiti da je ona tako odlucila i da ja nemogu nista protiv toga uciniti. Rana se ponovno otvorila i to je to.
Oprostite ako vam je tekst pun gresaka ali ovo sam napisao na brzinu. Hvala vam svima na lijepim komentarima koji mi stvarno pomazu.
Post je objavljen 15.02.2005. u 22:06 sati.