"Nisam čovjek koji je stvarao povijest, ali sam uvijek spremno slijedio zov povijesnih zbivanja... "
Zvonimir Červenko rođen je 13 studenog 1926. u Prijepolju, SCG. Vojnu karijeru započeo je u JNA gdje je završio i vojnu akademiju. U SAD-u je boravio 14 mjeseci,školovao se i služio.
Tijekom Hrvatskog proljeća bio je na čelu Sekretaratijata za obranu Grada Zagreba. Pripadao je grupi nacionalistički nastrojenih časnika JNA što mu je 1972. privredilo godinu i pol zatvora i to onoga na adresi Stara Gradiška (vječno otvoren, bilo za stare Juge, NDH, nove Juge ili za potrebe bosanskih Srba). Nakon zatvora, kao «nacionalistu» sva vrata su mu bila zatvorena. Červenko je bio inkasator RTV Zagreba.
1990. se (Bogu hvala) demokracija vratila (zadnji izbori u Hrvatskoj bili 1938.). Makar mu je Franjo Tuđman nudio mjesto ministra obrane, Červenko je odbio s komentarom da je vojnik, a ne političar. Vratio se na staro mjesto šefa obrane Grada Zagreba. Unatoč izbivanju iz vojske, Červenko je još uvijek bio sposoban vojnik, pa je Zagreb rat dočekao spreman, relativno dobro naoružan i unatoč tome što je 1/4 JNA u Hrvatskoj bila u samome srcu Zagreba, panika nije vladala. Dobro razumijevanje s Martinom Špegeljom je pridonijelo svakako pozitivnom razvitku situacije. Blokada kasarni JNA je uspješno provedena. Iz Zagreba je vođena obrana i većina logistike (prije pada pojedinih kasarni dolazila je iz Zagreba).
U siječnju 1992. Červenko postaje zapovjednik Domobranstva, odnosno zamjenik načelnika Glavnog stožera za Domobranstvo. Červenko je proputovao gotovo cijelu Hrvatsku organizirajući postrojbe Domobranstva. Specifičnost dijela postrojbi je bila da su bile sastavljene od izbjeglica i prognanika. Primjerice pukovnije iz Slunja, Petrinje, Vukovara, Belog Manastira, itd. Nakon Domobranstva, bio je načelnik Tuđmanovog vojnog kabineta, što znači da je imao željezne živce.
Od 15. srpnja 1995. do 16. studenoga 1996. bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Za njegovog zapovijedanja izvedena je i najuspješnija akcija Oluja. Franjo Tuđman ga je umirivio u studenom 1996.
Za izniman doprinos obrani suvereniteta i državne neovisnosti odlikovan je Veleredom Petra Krešimira IV. s lentom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, medaljama Bljesak, Ljeto, Oluja.
2000. postao je član Komisije za pomilovanja Stipe Mesića, što samo potvrđuje koliko je pošten čovjek bio. (Tada je bio član HDZ-a, poštenje tamo baš i nije vladalo).
17. 2. 2001. je bio šok. General Červenko je uvijek bio pun života i radosti. Moja stara je uvijek pričala kako ga je znala sresti u uspinjači i kako su mu se uvijek oči sjajile i da je sa 70 i nekaj još uvijek frajer. Bio je član Sabora, zastupnik u Županijskome domu. General je pokopan 21. 2. 2001. na Mirogoju.
General Martin Špegelj kazao je: "Veoma žalim zbog smrti generala Červenka, koja me iznenadila i iskreno pogodila, Červenko je bio moj bliski suradnik, bio je izvanredan sugovornik u brojnim pitanjima obrane. Pamtim ga kao iznimno vrijedna i hrabra čovjeka koji nije štedio truda da napravi najbolje moguće. Ostali smo prijatelji bez obzira na sva zbivanja i previranja u vojsci i politici posljednih deset godina."
Neka dobri Bog čuva sve nas i neka brat naš Zvonimir pozdravi naše sestre i braću na drugome svijetu,
Petar.
Post je objavljen 17.02.2005. u 09:55 sati.