Bosanski vikar fra Pavao Dragičević (1740.-1767.) kanonski je pohodio župu Skoplje šest puta, no, na žalost, sačuvala su se samo izvješća s njegova prvog i posljednjeg pohoda. Biskupa Dragičevića je na apostolskom pohodu skopaljskoj župi 2. svibnja 1742. godine spriječio veliki snijeg u planinama preko kojih je trebao putovati, pa je u Uskoplje dospio sljedeće, 1743. godine. O tom svom pohodu skopaljskoj župi, prilikom kojega je, kako piše, cijelo vrijeme strahovao za svoj i za život cjelokupnog katoličkog puka, Dragičević je 29. veljače 1744. godine napisao izvješće iz kojega je vidljivo da je u tadašnjoj župi Skoplje živjelo 949 katolika, a u izvješću se navode i njihova prezimena.
Dragičević tako navodi da su u samom gradu živjeli katolici koji su imali sljedeća prezimena: Tomić, Pivčević, Pavić, Senjo, Sendić, Jelić, Kovačević, Gvozden, Greić i Perišić;
U Dobrošinu: Majdančić, Šunjić, Lepanović, Radić, Katavić, Vrebac, Kalemović, Srndić i Jurina;
U Vrsima: Gazilj, Pavlović i Leić;
U Bistrici: Glavosić, Lovrić, Jurčević, Lagator, Radić, Bičić i Burdaović;
U Paloču i Voljicu: Juričević, Stipić, Čolić i Andačić;
U Vilić Polju: Milunović, Ivanović, Pročić i Bošnjak;
Na Pidrišu i u Grnici: Gudelj, Bošnjaković, Bilačiević, Jurić, Križan i Lepanović;
U Draževdolu i Ričici: Kjuselić, Božinović, Marošić, Seneta, Augustinović i Bile;
U Odžaku i Zanesovićima: Antunović, Petrović, Posilović i Romljić;
U Crniču: Gabričiević, Pranković, Gospanović i Lolić;
U Planinici i Čipuljiću: Vuić, Bešlić, Dodigović i Ljubopović.
Četvrt stoljeća kasnije skopaljsku župu pohodio je jedan drugi apostolski vikar: biskup Marijan Bogdanović, koji u svom izvješću od 20. ožujka 1769. godine navodi da je u skopaljskoj župi prilikom njegova posjeta bilo 1584 katolika, a prezimena onih koji su živjeli u samoj "kasabi" bila su sljedeća:
Nikolić, Tomić, Jozić, Kulukčić, Sendić i Žičković;
Na Okolišću su živjeli: Tustonjići, Vučenovići, Kiusići, Miličevići, Kvasinići, Jurišići, Bašići, Škrobići, Šistovići, Vračarušići, Tomići, Meškovići, Jurjevići Radići, Moići, Tirići, Lagatari, Bilići, Barbarići, Makeljovići i Matianići;
U Bistrici su živjeli: Jurletići, Čavlinići, Gipalovići, Gaziljevići, Bulaići, Glavaševići, Gelmići, Radići, Milišići i Kljunići;
U Vilić Polju su živjeli: Jazičići, Nikolići, Milunovići, Pavlovići, Frankovići, Vučenovići, Garići, Cvitići, Usdoljakovići, Leići, Uzdolići, Barnjići, Miličevići, Sliškovići i Bonići;
U Dobrošinu su živjeli: Šunjići, Farndići, Lepanovići, Kalemovići, Katavići, Jurinovići, Radići, Goliševići, Majdančići i Bošnjakovići;
Na Paloču su živjeli: Rogušići, Petrovići, Stipići, Bošnjakovići, Zvirčevići i Barčići.
U Voljicu: Juričevići, Milunovići i Iskokići.
Ove popise, koje su nam ostavili Dragičević i Bogdanović, bilo bi potrebno dopuniti s još nekoliko prezimena, prije svega Zvizdović i Bandulavić, da bismo dobili koliko toliko pouzdan popis najstarijih uskopaljskih prezimena. Od 1767. godine stvari sa uskopaljskim prezimenima mnogo su jasnije. Naime, od te se godine u skopaljskoj župi počinju voditi župne matice, pa su i "krošnje" obiteljskih stabala uskopljana od tada mnogo razgranatije.