Prošla je euforija Valentinova... Što je zapravo to? Nekim je blagdan jednog kršćanskog sveca a svim ostalima dan na kojem se mora kupiti drugoj polovici dar i bez pitanja se poševiti. Samcima je najčešće dan kada očajavaju zbog tog što nemaju drugu polovicu. Ja sam među samcima i baš me briga što je grad jednom godišnje zagušen srcima, ružicama i ostalim crvenim stvarčicama. Tako je jedna ekipa otišla na rođendan jedne cure rođene na Valenitnovo. Sad svi bi rekli da se zove Valentina ali se ne zove. Keška hvala ti na kolačima (kojih smo se u korizmi odrekli), kavi (koje smo se također odrekli), cigaretama (korizma, odricanje...) i svojoj ludoj otkačenoj familiji (koje smo se, ovaj, nismo odrekli). Sve je bilo za 5 dok u jednom trenu nije došao i taj tren. Naime Keška ima nećaka koji ima curu već tri godine i to je ozbiljno do daske. Ljepo su si izmjenili darove, poljubili onako sočno, ljepo nas je upoznao sa curom (slatkica Ana kojoj je snimio CD sa omiljenim pjesmama, a njih dvoje se na naslovnici ljube) a onda ju je kao pravo muško odpratio do vrata pa doma. Ko stari bračni par. Mi smo palu u depresiju i ispili slavljenički šampanjac do kraja. No međutim nije nas bacila u depresiju činjenica da netko u našoj blizini ima bolju polovicu, već to da dotični nećak ima, pazi sad, 5 godina!!! Ne nije tipfeler niti greška. To nas je podsjetilo kako smo mi stariji nesposobni shvatiti jednostavnu ljubav kojoj nije potrebno puno. No uz kavu cigarete i veeeeliku tortu svi se problemi brzo zaboravljaju, pa smo i mi uskoro bili zaokupljeni treptanjem jedni drugima... Mrtav sam!
Post je objavljen 15.02.2005. u 17:27 sati.