Našao sam divnih blogova. Vidjeh raznih viđenja i pristupa. Bila su to kazivanja riječima, što duhom iznjedrena bijahu. Vidjeo sam riječi okom i osjetio treptaje duša. Vidjeh da duhom, putevima raznim, potvrdu traže. Sebe, ne već po mislima, a putem misli i gledanja.
Vidim svijet takav. Jest, ali kao sliku, a da jest, viđenjem je mojim. Ja takvim Te vidim i svijestan sam da slika Tvoja u meni jest. Gledam sliku Tvoju po sebi. Ja po Tebi i u Tebi, Istina jest. I tako govoreči o Tebi, kao onom što jest, istinom ću te kazivati, tek kada podarim sebe Tebi, jer tek tada to jest. A tada jest da ja gledam i da to jest viđenje moje, a sve to jest samo put spoznaje, jer nema kazivanja Tebe, jer onaj koji kazuje izdvaja se od Tebe. Stoga istina jest put Tebi. Kazivanje jest kazivanje, a dijelom jest stvarnost. Ono što jest neizrecivo je i stoga djelovanje je ono što dopunjava cjelinu i više no što riječi mogu.
I svaka točka, svaka pomisao, svaka 'stvarnost', jest po Tebi u ravnoteži. I kada pomislim da sve je uravnoteženo, rađa se sumnja koja praktično ukazuje na situacije kojima puno, naočigled lijepih zamisli, propada. Stanimo na tren. Ta zar samo naša misao ima pravo na tumačenje? Zar mi jesmo isključivi centar svega? Ravnoteža sigurno postoji, ali pitanje je gdje joj je ishodište. Svojim željama često mijenjamo njen željeni centar. Uobičajeno nam je gledanje statično. Ono iskazujemo materijalnim vrijednostima. Uzmeš ovdje, staviš ondje; ovo je moje, ovo je tvoje...... Tako mijenjamo svoj balans i često viđamo, da na taj način nešto kreće po 'dobru' ili po 'zlu'. Ja to vidim kao šire djelovanje ravnoteže. Promjenom materijalnih vrijednosti, koje po nama čine nas, mijenjamo odnose, koji ravnotežu nalaze uz procese neuravnoteženjem po materijalnim vrijednostima.
Djelujući u svijetu, tako, stvaramo procese, koji ostavljaju tragove na nama; koji nas mijenjaju. Vidim da ovdje puno ljudi stvara svoja nezadovoljstva. I sada često tražimo uzroke i skloni smo viđenju, da je razlog neuspjeha negdje drugdje, a ne u nama, ne u našem pristupu.
Pogledajmo sebe. Pogledajmo, ali ne kao nekoga izdvojenoga iz cjeline, jer takovi ne postojimo. Ta, čini nas sve ono što nismo, jer po tome jesmo. I vidim to kao svijest o sebi.
I često sam se pitao do kuda sam ja? Je li moja ruka ja, ili možda samo meni pripada? Je li misao moja ja, ili samo meni pripada? Je li zrak koji udišem ja, ili samo trenom udisaja postaje dio mene? Bio je to proces. Svijest kao da se gradila. Vidjeh vremenom da sam proces u kojem jest u ravnoteži sve do svemira. A svijest jest čišća, što više jest njeno priznanje svega što jest, do svemira. I nije to do mene, već po onom koji jest.
I sada kada se pitam tko sam, dolazi osmjeh; Tebi sam. I kada mi netko nameće misao o posjedovanju, znam Tebi pripada. I kada mi netko kaže hvala, znam Tebi pripada.
I sve to kao uvod naslovljenoj temi: Goom..... Ograničen je sistem djelovanja organičenom pločom, jer tako možemo držati aktivnosti vizuelno na okupu. Dubinu i širinu misli sami ćemo određivati i tako vidjeti što one jesu. Vidjeti ćemo rezultate prosudbi naših i to ne po sebi, već po rezultatu odnosa na ploči. Krenuti ćemo u svijet odnosa suprotnosti crno – bijelo, ja – protivnik, napad – obrana, moje – tvoje, posjed – mogućnost, uspjeh – neuspjeh, mogućnost – ostvarenje, ...... U svijetu tome pomalo ćemo shvaćati kako go osim kamenčića na ploči jest komunikacija dviju suprotnosti. I obje su čovjek sa svojim mislima i željama, sa svojim spoznajama ili bez njih. I sve kao da je fiktivno postavljeno kao suprotnost, da bi igrom dokučili nešto u sebi, što imamo a neznamo.
A zašto go? Go na vrlo jednostavan, čak vizuelanim putem, predstavlja nešto što jest osnova postojanja. Pitali me mnogi zašto volim ovu igru. Ta ona je kao život. Kroz nju dajemo sebe u želji posjedovanja većeg od protivnika, da bi vremenom shvatili što posjedovanje jest. Shvatiti ćete, da doseg kvalitetne igre jest sloboda odlučivanja, što potporu nalazi u vašem znanju u vašem vrednovanju mogućnosti razvoja, u vašoj slobodi da mislite i van zadanih kalupa. Sloboda jest u stvaranju, u razvoju svijesti do prosvjetljenja, ne već u posjedovanju.
Znam da to ne može vidjeti početnik, koji se tek susreće s pravilima igre. Bar ne kroz ovu igru. Kazujem o onom što dolazi kada se uspnete na brijeg, kada savladate zamke lagodnosti, što kao neki balast drže duh vezan u trenu do vječnosti. Vrijedi krenuti, jer darovana nam je mogućnost svijesnog sudjelovanja u djelima po Tebi. Hvala.
bl. Muradenu
Post je objavljen 15.02.2005. u 11:41 sati.