Danas se ravnomjerno podjelismo na kyueve i interne kategorije, po pet na svakoj strani. Nekako je to premalo za dva turnira, tim više što je nepar na svakoj strani. Sastavi se tjedna skupina gubi se zanimljivost zbog velike razlike u snazi. Odlučio sam se sastaviti ipak dvije grupe, ali uz uvjet da slobodni po kolima između tih dva turnira igraju međusobno po dvije partije atari-goa. Tako će biti svi zaposleni igrom po kolima. Za postizavanje bodvnih proračuna mjesta za svaku atari-go partiju dobiva se po bod, a za pobjedu u gou na 13x13 po dva. To je zato što se atari-go igraju po dvije partije među protivnicima, a to je pak zato što atari-go traje dosta kraće od goa na13x13.
Pogledajmo prvo što uradiše inerne kategorije atari-goom.
Nakon skoro godine dana došao nam je ponovo Ivan Đurašić. Kranuo je odmah pobjedom protiv Brune. Nastavak je bio malo slabiji, ali je važno da se igra.
Najuspješniji je bio Robert Mišković, koji prelazi u jaču 3. internu kategoriju. Kaže Robert da bi rađe bio 1. interna, jer je lakše za pobjedu zarobljavati jedan nego tri kamenčića. Pobjeda je izgleda značajnija od časti višega ranga. Valjda je to zato što se ta čast teže brani i čuva. Zasada je odnos prema ljepoti igre još u povojima. Maleni zorno pokazuju neke odnose na kojima stariji kasnije grade svoje svijetove. Djeca su spontano iskrena. Robi, dušo, prihvati teže i časnije, tako češ više naučiti od vrijednosti života i s ponosom čuvaj i dokazuj stečeno.
Adrian je, prema prošlom druženju, imao skok za dvije kategorije. Trebalo je to ovaj puta dokazati rezultatom. Raklo bi se da je Afrian uspio. Nije bio prvi, ali i drugo mjesto je lijep rezultat. Izgubio je jedino atari-go od puno jačeg Marka Novaka, koji je 12. kyu.
Stjepan se trudi nekako držati korak za starijim bratom Antoniom, koji je već kyu-igrač.