U subotu sam bila kod frizera. Lagano pramenovi, fina frizurica. To tek da znate, jer je poanta u onim šarenim časopisima što se motaju kod frizera i koje čitam isključivo tamo. A budući da su pramenovi u pitanju, to traje oko dva sata, dosta toga se može pročitati...
Eh, i razmišljam o toj slobodi na koju se svi pozivaju, na tom napretku i naprednim idejama, na tome kakva sam ja staromodna konzerva, i opet razmišljam kao i svi mislioci ovoga svijeta od prapočetaka, što je to sloboda? Budući da su mi sve definicije davna prišlost, smislila sam svoju: sloboda je super stvar ako ne ugrožava ničiju tuđu slobodu. Ako se mi osjećamo preslobodni, onda se svi drugi moraju čuvati!
Da konkretiziram. Čitam o onom Grdoviću. Nemam ništa protiv čovjeka. Lijepo pjeva, ima Porše, pa ga nema, nije njegov, pa onda strada... A sada ima djevojku. Ona ima 21 godinicu, znaju se dok je ona još imala petnaest, sada ima dijete s njim. Uopće ne branim niti odobravam njega i njegovu slobodu da uzme sve što mu se sviđa, da bude s djevojkom koja slini nad njim koji joj, može biti otac, da bez pardona izjavi da ne zna je li dijete njegovo (tko bi se svega sjetio), koje je sebi uzeo slobodu da zaboravi da je u braku i da (vjerojatno) ima djecu (ili nema, šta onda!).
Ali ona, djevojka. Ja, ovakva nazadna i konzervativna, mislim da bi joj bilo bolje da šuti. Imala je mogućnost izbora. I izabrala je sobodno. Slobodna je da spava s kim hoće. Slobodna je da ostane trudna. I sad misli da je slobodna da razvlači po novinama svoj postupak i tuđi brak. Gdje je tu sloboda gospođe Grdović? Ima li ona slobodu da se njezin brak i preljubi njezinog muža ne razvlače po novinama? Ima li ona slobodu biti supruga vjernog muža, čovjeka koji je svojim izjavama i postupcima neće blatiti i kaljti joj čast i dostojanstvo?
Gdje je sloboda jednoipolgodišnjeg djetešceta? Od dara - ljudi naprave stvar. I onda tu stvar razvlače po novinama, po bolnicama, vade krv, dokazuju očinstvo, objavljuju da se vozi na biciklu iz smetišta... Dijete je obilježeno, prozvano, slikano u ružnom kontekstu bez slobode da kaže - ne, ja to ne želim. Ja hoću biti dar i imati i mamu i tatu i živjeti skladno, ne želim da me tretirate kao stvar!
Vanbračna veza ne počinje penetracijom i ejakulacijom. Koliko se ja razumijem u tu matematiku, prije toga dovoljno je duga uvertira: pogled, poziv (na kavu ili nešto), razgovor, telefonski pozivi, dodir (i sve to nekoliko puta do ejakulacije) i na svakoj etapi tog puta obje strane mogu stati. Mogu zaustaviti tijek događaja. Jer, kada događaji prerastu u bujicu, onda je već kasno. Onda je tu dijete, onda je tu razočarana žena i očajna supruga, onda su tu neki videići snimljeni u vrijeme "velike ljubavi" (dok mu je žena s djecom, naravno, doma), onda su tu slike po novinama pa se bježi u inozemstvo, jer je on grozan tip koji prijeti. Suprugu i djecu tko šiša, ona je tu bila i prije, zašto da se itko brine za nju i njezinu djecu koja su prepoznata, koja u školi i na ulici slušaju o avanturama svojih očeva (do u tančine...!).
Sva sila licemjerja se slije kada te žene koje su ušle u tuđe brakove, kada one traže razumijevanje i podršku svekolike javnosti! Jer muškarci, naravno tvrde drugačije, lažu, skrivaju se u okrilje braka, pa se tuže, dokazuju, sude... Zašto te žene koje sada traže pravdu za sebe i svoju djecu rođenu u tim vezama nisu pitale javnost - PRIJE?
Šta biva na kraju s tom dječicom koja su rođena u tim podmuklim, pokvarenim, uvredljivim, lažnim, opasnim i nezakonitim vezama u kojima su aktivno sudjelovala obadva SLOBODNA bezveznjaka koja su mislila samo na svoju slobodu?
Ponovo tvrdim da nije sloboda da uzmemo sve što hoćemo, pa niti sve što nam treba, da imamo sve što smatramo da nam pripada ili za što smatramo da na to imamo pravo!
Post je objavljen 15.02.2005. u 07:51 sati.