Bez puno riječi, jer sam emocionalna iako ne pišem godinama, a i većina mojeg blogoljudstva je odavno otišla ili s ovog mjesta ili iz ovog života.
Pozdrav preostalima veteranima, pismenima posebno.
Noć sam provela kao uz svakog umirućeg grozničavo loveći sve još što mogu, ne vjerujući da će izdahnuti, a istovremeno planirajući sprovod i karmine.Tak, ende. Što nije problem s tehničkog aspekta odnosno vlasnika strukture, s privatnim vlasništvom možemo što hoćemo. Problem je u kulturološkoj dimenziji najstarijeg hrvatskog portala, koji se naravno, smije ugasiti, ali bi se morao organizacijski arhivirati jer za neupućene, nisu samo dvorci, slike i statue kulturno dobro.
No u ovoj državi, iz koje sam, kao i s bloga otišla između ostalog zbog najezde vladavine prava primitivaca (mislim na razne Fresheve, admina koji piše kajkavski kao Milan Bandić i ine polupismene spodobe koje su odjednom prevladale) takvo što ne možemo očekivati.
Kao i svakim domom i obitelji, što mi je Blog.hr godinama bio i to dragi dom, ostala je pupčana vrpca. Često sam navraćala i redovno pratila onu preostalu nekolicinu s tematskim blogovima ili civilizacijskim izražajem.
Hvala vam svima, znanima i neznanima što su tvorili ovo mjesto.
Ukoliko netko ne želi izgubiti kontakt, bit će mi drago da se javi, plocamaticna@gmail.com još je aktivna.
Ostajte mi dobro, voli vas vaša Matična!
Post je objavljen 27.02.2026. u 12:11 sati.