Neko vrijeme ne zapisah niti jedno slovo. Kada snage malakšu volja se gubi. previše je bilo susreta s bijelim i plavim i zelenim uniformama. Uz nekoliko zanimljivih dijagnoza dodali su mi najnoviju ovih dana Disfagija. Neću vam objašnjavati jer vama neće ništa značiti, a meni neće pomoći.
Dakle javljeno mi je da se blog gasi i da pospremim ono što želim sačuvati. Rijetko sam kada pisala direktno jer volim ispraviti pogreške i zato imam sve spremljeno po datotekama.
Ovo je treći put kako se blog portal gasi. Prvi je bio Mojblog.hr, zatim bloger.hr, a evo i ovaj će. Od 2005. do danas dug je staž u blogsvijetu bio.
Ima nekoliko ljudi kojih ću se sjećati sve dok me pamet bude služila. Vjerojatno neće biti jako dugo. Hvala sadašnjem adminu i onima od prije, bilo je lijepo imati mjesto susreta razumijevanja, zamjeranja, ljutnje, praštanja, žalosti, veselju, lijepih i ružnih komentara. Čovjek u sebi nosi i dobro i loše, uvijek je njegova sloboda odabrati što će i kakav biti u odnosu s drugim ljudima, a to je na blogu bilo stvarno vidljivo.
Hoćemo li se ponovo susresti negdje u ovom virtualnom svijetu ne možemo biti sigurni i nije posebno važno. Osobno mi je samo važno da vas sve, ali baš sve blogere koje sam pratila i koje nisam, na kraju ovog našeg dugogodišnjeg blog.hr (ja 13 g) virtualnog putovanja pozdravim i zaželim svako dobro. Sretno!
Post je objavljen 20.02.2026. u 11:24 sati.