Marketing
ulica Blog.hr bb
Čitam ove oproštaje na naslovnici prepune tuge, protesta , ali i osobnih hvalospjeva koliki su i s kolikim brojem
tekstova vinuli sebe u orbitu pisane riječi.
Svi smo ovdje dugo ili kraće vrijeme isključivo svojom voljom i svojim razlozima pa sad na kraju, nabrajajući vlastite uspješnice zahvaljujemo blog.hr koji nam je omogućio izlaz iz anonimnosti i stvorio od nas malone pisce znakovitog kalibra.
Ja sam upala na bloger.hr kad sam pokopala oboje roditelja u dvije godine : jednog u fotelji, drugog na kauču, sjedeći , pred mojim očima. Unatoč braku, djeci , dvokratnom radnom danu u školi, bila sam na rubu očaja, a baš u to vrijeme vratila se iz Amerike kći jedne Splitske novinarke i donijela mi bijeli laptop s jabukom Aplle Macintosh koji se uključivao preko telefona .........a jooj , koje je to vrijeme bilo davno. I tako je počeo moj blogerski život : moj prvi upis na kraju školske godine .
Sve ostalo je povijest : dvije nagrade od bloger.hr dobivene glasanjem blogera : laptop , pa nakon godinu dvije printer na kojem sam se zahvalila i ustupila drugom blogeru po broju glasova.
I prelazak na ovaj sadašnji blog.hr koji odlazi , a s njim i ja, jer više neću nigdje pisati ali ću nastaviti pratiti one koji nastavljaju na drugom portalu jer oni to našim dugogodišnjim postojanjem i zaslužuju.
Nemam arhive, nisam sretnica sa skupljenim radovima, nemam ambicija , samo sam jako voljela biti dio ove ekipe s kojom sam bila bliska na " neviđeno" : volim ove ljude čak i one koji s kojima nisam bliska , jer su nam svima sudbine iste : anonimci kakvi jesmo, nosimo svoje oklope lakše ili teže, ali ih ipak podnosimo makar na različite načine. .
..................Volim vas sve dovraga - ipak se više nećemo sresti u ovoj istoj ulici ..ili našem caffeu........
Post je objavljen 19.02.2026. u 09:42 sati.