Stvarno sam, časna pionirska, mislila otipkarati nekaj o Živim slikama, otvorenju u Laubi i tako to, zg događajima, jer ionako nikada nisam pisala o temama.
Ali, došla je TA vijest. Koristim capslock.
Ne znam. Nisam još počela guglati ostale blog poslužitelje, ima li ih još uopće? Nekada ih je bilo k'o pljeve, sjećam se nekijeh masovnijeh odlazaka na druge urlove pa ili povratak ili zaborav. Danas tiktok, jutjub, discord, spotifaj, twitter laganini umire, nema pisane riječi. Nema onoga, imam otvoreno pa polako, svojim ritmom, svojim užitkom, slobodnim vremenom ili kaj već znam čime.
Jutra koja su počinjala poezijom . Kakav god da mi je bio dan, počinjao je lijepo.
Bilo je kaj je bilo.
Kaj sad. Ali, ako sam preživjela već dvoznamenkasti broj god bez chata, valjda ću i bez bloga. Kaj zapraF nije uopće poanta, možemo preživjeti bez puno toga, k'o npr. bez tri jučerašnje krafne :-)). Ili su bile četiri :-)). Digresija digresije radi :-)).
Ali eto, radi nekih, tko zna koliko njih (Još jedna digresija: Baš sam se neki dan sjetila djevojke čiji je tadašnji dečko živio na Trnju i ne znam ni tko je ni di je :-)).), svakom misli i sjećanjem sve više, htjela bih nekaj. Neko mjesto, znak, prepoznavanje.
Izgleda da ću morati nabaviti broš, ogrlicu, pseću okovratnicu s nickom :-)). Pa kad vidite nekaj di piše ZlicaOdOpaka, javite se :-)). Zato što sam još jedino zlica na Iskrici, a i tamo je još neki weblog...
Nickovi, ljudi, godine. 20+, odavno punoljetna :-)). Neke zadržala na nekim drugim dijelovima neta. Neke ću čuti, vidjeti (Deo gratias :-)).), nekih ću se sjećati...
Voljela sam te ... :-))
A ponekad si i ti mene volio ... :-))
Kako da ne voliš moje velike nepomične oči ... :-))
Post je objavljen 18.02.2026. u 10:30 sati.