Po okončanju tkanja puta
kroz pijačne prepreke
od kamenih klupa krcatih
voćem, povrćem, jajima, sirom, suhim mesom,
nalazimo se na rubu,
izvan tržničkog platoa,
i ne više kao smetnje pridošlim kupcima i prodavačima.
Odlažemo na beton
do vrha pune vrećice,
a on započinje hranjenje vlastitih briga.
Znaš li da sam odavno izgubio oslonce u životu?
Po Ciceronu, čovjekova je najbolja podrška
vrlo drag prijatelj.
Jedini način da imaš prijatelja
je da to i budeš.
Ralph Waldo Emerson, odmah mu uzvraćam.
Smijemo se kao ludi.
I ja postajem on,
a on ja.
Tržnica nestaje,
ostajemo samo mi i smijeh,
tako krhak, tako istinit,
kao da su naše duše,
istrošene od svijeta,
na trenutak ovo jutro
pronašle potrebnu podršku jedna u drugoj.
Post je objavljen 15.02.2026. u 17:22 sati.