Marketing
DINAJINA SJEĆANJA, moj podsjetnik na vrijeme
prvo je bila šutnja, evo danas, 5.veljače je točno dva mjeseca od zadnje Dijanine objave na blogu.
Kad netko zašuti iznenada, a govorio je postovima svaki dan onda se prvo malo brineš "zašto šuti a navikla nas je na "šutljivi" poetski govor svaki dan.
Pa te tresne vijest da je zašutjela zauvijek - a zauvijek je riječ slična posljednjoj a ne zadnjoj večeri . Posljednji post 5. prosinca je dan kad nastupi njena nemoć za ostale dane - nama, to je simbol posljednje večere.
Kraja jednog poetskog razdoblja, kraja jednog znanja, kraja duhovne ljepote, kraja jednog tijela.
Toliko krajeva u jedan mrtvi kraj bez nade...
Upoznale smo se jednu lijepu zimsku večer u jednoj Splis'koj konobi u, sa Zdenkom i još nekolicinom , par mjeseci prije korone.
O toj večeri ona je pisala u svom postu , ja nisam.
Sad je red da kažem : upoznala sam ženu sa smiješkom , jer, dok smo nas nekolicina razgovarali od Jeruda do Pilata ( Zdenko je bio takav ) ona je smiješeći se pratila , tek koju prozborila.
Ako postoji drugo ime za Dijanu ona bi bila Žena sa smiješkom u očima
E...ta i takva Dijana sa stilom fragilne dame je otišla bez glasa, najave a ni spoznaje da je njen put s nama završio
Post je objavljen 05.02.2026. u 00:37 sati.