More moje
Kad slušam na steni
kako mi šapućeš,
čujem reči majke
dok me uspavljuje.
Gledajuć’ te, more,
smirujem sve bure
i u mojoj duši
bonaca zavlada.
Da si uvek sa mnom,
ja bih jača bila
i životne nevere
lakše pregrmila.
Evo me ponovo
na tvome žalu
da se opet divim
nemirnome valu.
Uvek sam s tobom
u mislima svojim
i doveka ću biti
dok ja postojim.
Na ovome mestu
osećam se jakom,
pod borovima starim,
na kamenu svakom.
I jednoga dana,
kad počine duša,
doleteće ovde
more da sluša.
(Tango 2013)

Post je objavljen 13.02.2026. u 06:38 sati.