Čemu još pisati kad lijepo odeš ns google, zamoliš AI da ti napiše post u tvom stilu sa slijedećim sastojcima: rukometaši, doček, Mamić, Thomson, Thomas Gotschalk i Modni Mačak:
Evo nas opet. Još jedan siječanj, još jedna runda kolektivne histerije oko bacanja lopte i znojenja u dresovima. Naši rukometaši – ti „vitezovi“ parketa koji sedmerce gađaju kao da igraju pikado u mraku – vratili su se kući. Ali osim medalje, donijeli su nam nacionalnu dramu: tko će im pjevati na Trgu?
Zapravo, prava je vijest da dočeka na Trgu – nema. Grad Zagreb je podigao rampu. Možemo, ali ne Možemo s Markom. Zamišljam tu paniku u svlačionici: momci stoje, znojni i zbunjeni, i ne znaju jesu li uopće u domovini ako im iz zvučnika ne grmi o genima kamenim i bojnim poljima. Bez mača i vatre, naši se rukometaši osjećaju kao da su na dočeku u Finskoj, a to je, priznat ćete, uvreda za svakog pravog domoljuba koji drži do svog desnog krila (i na terenu i u glavi).
Ali tu u priču ulazi Umjetna Inteligencija (AI). Jer, ruku na srce, to je jedina inteligencija koja nam je preostala, pošto je ova prirodna davno otišla na kvasinu.
Zamišljam taj savršeni hrvatski algoritam koji bi riješio problem Trga. Ubaciš u njega Zdravka Mamića, Marka Perkovića i, čisto da začinimo stvar onim našim gastarbajterskim kompleksom, dodaš malo Thomasa Gottschalka. Što dobiješ? Dobiješ hibridno biće koje urla na suce, pjeva o Čavoglavama i sve to radi s onom groznom Thomasovom trajnom iz osamdesetih dok nosi sako od zlatnih šljokica.
Zdravko nam se javlja iz Međugorja kao prva hrvatska digitalna utvara. On je pionir virtualne stvarnosti; živi u Bosni, a upravlja svime ovdje kao da je u Metaverseu. On je onaj bug u sustavu koji nikako da obrišu, a koji stalno generira nove optužnice i suze brže nego što ChatGPT piše recepte za sarmu.
I dok Zdravko kida virtualnu majicu, na scenu stupa Thomas Gottschalk da nas podsjeti na ono što najviše volimo – njemačku penziju i kič. Thomas bi vjerojatno natjerao rukometaše da se klade u gajbu piva da mogu prepoznati deset vrsta hercegovačkog krša po mirisu. Ali čekaj, tu je i onaj drugi Marko – onaj s onom drugom stvari (mislim na torbicu, naravno). Dok jedan Marko maše mačem, Modni Mačak uleće u kadar s bocom laka za kosu i vrišti: „Thomase, zlato, ta kosa ti je totalni demodé!“
Iz sjene sve to gledaju oni – "kontroverzni poduzetnici". Naša siva eminencija. Njihov AI je jednostavan: jedna ruka na srcu dok svira himna, a druga u vašem džepu. Oni su ti koji financiraju ovaj cirkus jer znaju da, dok se mi svađamo oko zabrane dočeka na Trgu, nitko ne pita kako to da su stadioni i dvorane ruševine, a njihove vile dobile još tri kata i bazen u obliku grba.
Na kraju dana, dobili smo savršen hrvatski proizvod: Umjetnu Inteligenciju s prirodnom glupošću. Rukometaši su ostali bez Trga, Thompson bez bine, ali kriminalci nisu ostali bez para. Thomas bi rekao: „Wetten, dass..?“, a ja se kladim da ćemo i iduće godine žvakati istu ovu splačinu.
Gasi internet, motaj kablove. Mačak je upravo Thomasu stavio umjetne trepavice, rukometaši traže put za Split jer tamo je Riva duga, a tolerancija na mrak još duža, dok Zdravko iz Međugorja šalje update sustava: „Nećete, razbojnici, pokvariti ovaj digitalni prijenos!“
Mi smo službeno postali digitalna psihijatrija s nultim postotkom izlječenja.
Post je objavljen 02.02.2026. u 07:44 sati.