Nakon radne pauze, iz poznatih objektivnih razloga,
vodila sam tematsko veče Naši snovi i nesanice
u Društvu književnika Beograda.

Svi su dobili riječ, da opišu svoje snove i razloge
nesanica, u stihu ili prozi.

Večer je bila sadržajna i bogata.


Evo jedne od mojih pjesama na tu temu
San
Opet sam te sanjala.
Nije važan sadržaj sna,
ni šta smo radili,
nego što mi uporno
navraćaš u snove
i provjeravaš da li si tu.
A gdje bi bio?
Kako si mogao da pomisliš
da nisi u mojim snovima?
I tko više treba
u njima da bude
od tebe?
Post je objavljen 02.02.2026. u 07:21 sati.