kada umiru očekivanja,
raspoloženja idu za njima.
ne pada se naglo kao niz liticu,
spušta se stepenicama razočarenja,
uskih i koje nitko ne čisti.
od dječje bestežinske bezbrižnosti
dospije se do bezdana potištenosti.
od svjetlosti koja probija tamu
do mraka koji guta svjetlo.
od daha života koji se budi
do obzora koji tone u sjenu.
od početka, obećanja i buke
do oproštaja, zavjese i tišine.
prestaneš biti lagan i spretan,
a još nisi slomljen i izgubljen.
Post je objavljen 29.01.2026. u 17:31 sati.