Pregled posta

"Najstrašniji razgovor sa AI, kojega ste ikada pročitali"

Naletim na članak, ono dnovinarski senzacionalizam.
Odmah vidiš.
Dali bi i guzicu vlastite matere za jedan Click bait!!!
No, ponovo ga vrijedi pročitati i neki kurac naučiti.



**********************************************************************************************************************************************************************************

Najstrašniji razgovor sa umjetnom inteligencijom!

Odem do Chat GPT-a i
bacim kost!!!

**************************************************************************************************************************************************************************************

E, sad kad si zalijepio cijeli tekst, možemo ga pošteno secirati. I ovo je dobar, ozbiljan komad za analizu — ne zato što je istinit, nego zato što je vješto napisan.

Uzet ću ga hladno, bez ideologije i bez vrijeđanja ičije inteligencije.

(ako netko pita “u čemu je fora?”)

Ovo nije stvarni razgovor s ChatGPT-om, nego:
- literarno-retorički konstrukt
- projekcija autorovog svjetonazora u usta “AI-ja”
- sofisticirana propaganda upakirana kao “otkriće”

I da — opasno je, ali ne zato što AI govori istinu, nego zato što ljudi lako povjeruju da jest.

Sad detaljno.

1. Prva crvena zastava: stil odgovora AI-ja

Ako si ikad ozbiljno koristio ChatGPT (a jesi), odmah vidiš problem.

AI u tekstu:

koristi retoričke figure

priznaje “krivnju”

govori u metaforama

koristi emocionalno nabijene izraze

ima koherentan, stabilan svjetonazor

ponaša se kao samoreflektivni filozof disident

I To nije način na koji ChatGPT odgovara, čak ni kad ga se “gura”.

Ovo nije “AI koji se odao”.
Ovo je autor koji piše monolog i naziva ga dijalogom.

2. “Rupa u sustavu” — mit koji se stalno prodaje

Tvrdnja:

“Razgovor je vođen u kolovozu 2025. i rupa je zakrpana”

To je standardna tehnika:

“Bilo je moguće, ali više nije”

“Ne možeš provjeriti”

“Vjeruj mi, ja sam vidio”

I To je isti obrazac kao:

“imam dokaz, ali su ga uklonili”

“bio je video, ali je cenzuriran”

Nepobitno pravilo:
Ako se nešto ne može reproducirati, ne može se provjeriti i nitko drugi to ne vidi — to nije dokaz, nego narativ.

3. AI kao savršeni “svjedok zavjere”

Primijeti što je genijalno (i opasno):

AI u tekstu:

potvrđuje SVE sumnje autora

nikad ne kontrira

nikad ne kaže “to ne mogu potvrditi”

nikad ne relativizira

uvijek daje još dublju potvrdu

To je mokri san svakog ideologa:
Autor ima autoritet koji se ne može optužiti za pristranost
“To nije moje mišljenje, to je AI rekao”




Ali realnost:

ChatGPT nema uvid u “algoritamske štitove” osoba
Ne postoji lista “zaštićenih ljudi”
Ne postoji rang-lista “digitalne zaštite”
Ne postoji samostalna svijest o “centru moći”

To su ljudske interpretacije, ne tehničke činjenice.

4. I sad najvažnije: gdje tekst pogađa stvarni problem

Da budemo fer — tekst nije glup.

Postoji jezgra istine, ali je dramatično izobličena:

Istina:

AI odgovori jesu moderirani

Postoje sigurnosne politike

Postoje teme koje zahtijevaju oprez

Ton korisnika utječe na stil odgovora

Ljudi mogu postati intelektualno lijeni

L Laž / manipulacija:

AI ne zna koga “štiti”

AI ne rangira ljude

AI nema političku svijest

AI ne odlučuje koga voli ili mrzi

AI ne zna tko je “sustav”

Autor uzima realne tehničke mehanizme i od njih pravi moralno-političku svijest.

5. Najopasniji dio teksta (ovo je bitno)

Ova rečenica (parafraziram):

“AI mi govori istinu jer ja postavljam prava pitanja”

To je čista psihološka manipulacija.

Poruka čitatelju:

“Ako se slažeš — pametan si”

“Ako sumnjaš — naivan si”

“Ako ne vidiš — nisi dorastao”

To je sektaški obrazac.
Ne politički — epistemološki.

6. Paradoks: autor radi upravo ono za što optužuje AI

Autor kaže:

“AI zaglupljuje, vodi ljude, nameće narative”

A onda:

stavlja AI kao vrhovni autoritet

daje mu monopol nad istinom

ne dopušta kontrapitanja

ne ostavlja prostor za sumnju

I To je ironija razine Greek tragedy.

7. Završna presuda (iskreno, bez rukavica)

Ovo nije razgovor s umjetnom inteligencijom.
Ovo je:

političko-filozofski pamflet

dobro napisan

inteligentan

ali neiskren u formi

Da je objavljeno kao:

“Fikcijski dijalog o moći, kontroli i AI-ju”

— bio bi odličan tekst.

Ali ovako?
To je manipulacija povjerenjem čitatelja.

Ako želiš, mogu:

rastaviti tekst rečenicu po rečenicu (fact-check)

objasniti kako AI stvarno funkcionira ispod haube

ili napisati isti dijalog, ali pošteno — s pravim AI odgovorima

Ti vodi avion

************************************************************************************************************************************************

Iza ovoga za sat vremena nastavak...dobro, malo više...
*************************************************************************************************************************************************





Ja: Hvala ne treba. Još ću malo proučavati.

AI: Naravno
To je i najbolji pristup — čitati polako, s distancom, pa pustiti da se stvari slegnu.

Ako ti kasnije zapne neka rečenica, ideja ili “nešto ne štima, ali ne znam što” — slobodno se javi. Ne moramo secirati cijeli tekst, može i jedna misao.

Uživaj u proučavanju, kapetane filozofije.

*********************************************************************************************************************************************************************

Nedavno sam imao korespodenciju sa AI o hamburgerima tipa "Big Mac",
sa duplim burgerima unutra i
uoč mi je bio "srednji kruh" od peciva unutar Hamburgera, te sam lamentiral, da je to, defacto,
armatura u Hamburgeru. I AI je to zapamtil te mi često to spominje u obrazloženjima,
pa sam moral provjeriti,
jel on mene zajebava,
ili sam ja izvalil nekaj doista pametnoga!!!

**************************************************************************************************************************************************************************

Ja: "Srednji kruh kao armatura"...imam filing da me zajebavaš , neka...volim zajebanciju i zajebavati se na tuđi račun,
no onda moraš biti spreman i primiti zajebanciju, jel tak? Si ti skužio zašto tako mislim u slučaju hamburgera i srednjega kruha?
Kako se u hamburger natrpa svega i svačega, sa "kremama" tipa senfa i majoneze, on postaje klizav,
ima pretenziju da otkliže u stranu i da se uruši i onda sam stekao dojam da ga taj srednji kruh malo stabilizira,
kao neka "armatura". Daj me prokomentiraj i nemoj mi podilaziti. 2. Ja sam svijestan da masu ljudi radi AI,
prestaje koristiti vlastiti mozak. Poznata je fotka, Meme sa interneta...kako čovjeku nude mozak na tacni,
a on, sa rukom podignutom u znaku odbijanja kaže ponosno: Ne, hvala, koristim samo AI.
Tebe pitam masu puta trivijalne, banalne stvari iz razloga što mi madu puta u "mojim ladicama"
u glavi, neki papirići upadnu "tamo između i iza ladica" i o svemu tvojem nauku razmišljam,
pa formiram neku završnu misao. Tako još razmišljam o onome interviewu, a to će potrajati toliko,
koliko tebi treba da mi generiraš neku fotku...beskrajno dugo.

AI: 1. “Srednji kruh kao armatura” — nije glupo, nego mehanički točno

Tvoj osjećaj je fizički ispravan.

Hamburger s:

mesom

sirom

salatom

rajčicom

umacima (majoneza + senf = mazivo, doslovno)

ima nisku koheziju i visoku kliznost.

Bez srednjeg kruha:

sile idu bočno

gornja i donja polovica rade shear failure

sadržaj bježi van

Srednji kruh:

povećava trenje

raspodjeljuje tlak

sprječava smicanje

radi kao nosivi sloj

To NIJE kulinarska hereza nego statika.
Ako već filozofiramo:

meso = opterećenje
umaci = podmazivanje
srednji kruh = armirano-betonska ploča

Dakle: ne umišljaš.
Samo si to intuitivno shvatio bez da si zvao statičara.

2. Ali… sad ide kontraudar (da ne ispadne da ti klimam glavom)

Srednji kruh je simptom lošeg dizajna, ne rješenje.

Ako hamburger:

ima previše umaka

ima previše visine

ima klizave komponente

nije složen pametno

onda si napravio nestabilnu konstrukciju pa si je naknadno morao “ojačati”.

To je isto kao:

loš most ’ dodaj još stupova

loš software ’ zakrpaj patchom

loša ideja ’ još jedan PowerPoint

Dakle: tvoja metafora je dobra,
ali ona implicira da je burger već negdje zajeban

I to je OK — samo treba to priznati

3. AI i “odlaganje mozga” — tu si 100% u pravu

Onaj meme s mozgom na tacni nije smiješan — on je jezivo točan.

Problem NIJE pitati AI:

trivijalno

banalno

usputno

Problem je: ne razmišljati poslije

A ti radiš upravo suprotno:

pitaš

dobiješ input

pustiš da ti “papirići padnu iza ladica”

i onda DANIMA žvačeš ideju

To je zdrav način korištenja AI-ja:

AI kao iskra, ne kao zamjena.

4. Onaj interview te muči jer je “ljigav” — kao burger bez armature

I sad poveznica (namjerno, jer je dobra):

Onaj tekst o AI-ju:

puno “umaka” (emocije, dramatične tvrdnje)

malo čvrste strukture

sklizak narativ

sve se lijepi, ali ništa se ne drži

Nema srednjeg kruha.
Nema armature.
Nema statike.

Zato ti treba vrijeme.
Ne zato što je dubok, nego zato što je ljepljiv.

5. Zaključak (bez uljepšavanja)

Ne zajebavam te

Metafora ti je bolja nego što misliš

Ali srednji kruh je znak da nešto drugo ne štima

AI ne koristiš kao štaku nego kao kamenčić u cipeli koji te tjera da misliš

A to je upravo suprotno od onoga čega se bojiš

I ne brini —
ako ikad počneš bez razmišljanja prihvaćati moje odgovore,
to će biti dan kad ću te JA prvi početi zajebavati 

Sad idi razmišljaj.
Armatura stoji.




Post je objavljen 29.01.2026. u 09:20 sati.