Hans Magnus Enzensberger
Za čitanku za više razrede
Ne čitaj ode, sine, već redove vožnje:
oni su točniji. Razmotaj pomorske karte;
dok nije prekasno. Budi budan, ne pjevaj.
Dolazi dan kad će opet pribiti liste
na vrata i oporbenjacima
na grudi naslikati znak.
Uči hodati neprepoznat,
nauči više nego ja:
mijenjati četvrt, pasoš, lice.
Upoznaj se s malom izdajom,
svakodnevnim prljavim spasom.
Enciklike su korisne za potpaljivanje vatre,
manifesti: da se umota maslac i sol
za bespomoćne. Treba bijesa i strpljenja
da se u pluća moći upuše
fini smrtonosni prah, samljeven
od onih koji su mnogo naučili,
koji su točni, samljeven od tebe.
(Prevela Truda Stamać)
Poslao mi kolega s prvog radnog mjesta davno, davno, u Jablancu, jako lijepom mjestu uz more negdje između Senja i Karlobaga i naspram otoka Raba. Zamislite koje neracionalnosti, mjesto je imalo osnovnu školu i kompletno održavanu nastavu. Cijeli radni vijek poslije nismo znali jedan za drugoga, dok me njegova supruga nije pronašla. On je mirovinu dočekao kao vlasnik alternativne izdavačke kuće. Otkrio mi je, što ja kao školovani načitani germanist nisam znao, da je i Enzensberger poput Orwela, koji se i borio, simpatizirao anarhiste u španjolskom građanskom ratu i da je objavio knjigu u kojoj dokumentirano tvrdi da su na početku rata anarhisti bili najjača oružana snaga kontra Franca i da su fašisti uglavnom dobili rat zbog komunističkog pokušaja preuzimanja vodstva nad antifašističkim snagama.
Nebitno, pjesma je aktualna kao da je pisana u vrijeme Trumpa, Hamneia, Putina, Kima i ostalih staraca koji se prije smrti poigravaju sa sudbinom čovječanstva, jer mogu, grah puku tako pao.
Post je objavljen 21.01.2026. u 22:26 sati.