Svatko ima svoju vrstu umora.
Umori bi se, svakako, mogli patentirati, prodavati, pjevati...
Ima nas koji smo umorni na način svjedočenja,
moglo bi se reći: umorni i od samoga umora.
Naravno da to nije optimizam
i naravno da ne rađa veseljem
i - čisto da se razumijemo - nije duhovnost.
Duhovnost tako često vidi Isusa i Trumpa
u istoj kategoriji vrijednosti.
Veselje tako često ne vidi buku kao svoju
osnovnu osobinu.
Optimizam tako često hoće tek posvijetliti
polovicu mračne strane svijeta.
Neki su ljudi obrazovani,
neki čiste ulice, neki rade kruh,
neki su zaslužili osam Nobela za mir,
neki su vojnici koji otmu predsjednika susjedne države
jer im je tako naređeno,
neki ne mogu ustati iz kreveta,
neki skupo naplaćuju pristup svojem putopisnom vlogu,
neki kažu: čupaj pičku.
Gubim iako nisam kockar,
a kad se smijem nisam sretan.
Pijem gorka vina
radi žene koju volim.
Mile voli disko-klub,
a ja šumadijsko kolo.
Kako bismo našli isti jezik
harmonika je zasvirala disko glazbu.
Svakoga dana u pola šest ujutro
moja Milena putuje.
Miriše po jabukama
i podstanarka je.
Snena je.
Ne znam kako se preziva.
Ne pokazuje ruke.
Kaže da je dobro.
Post je objavljen 16.01.2026. u 03:35 sati.