Danas je jako moderno spominjati ljudska prava, jednakost spolova, s posebnim naglaskom na borbu protiv šovinizma, seksizma i diskriminacije po spolu.
No, kada se govori o fotografiji i fotografiranju, može se uočiti poprilična nejednakost i razlika u kriterijima, jer se potpuno ista stvar, odnosno radnja, tumači posve drugačije, ovisno o tome fotografira li muškarac ili žena.
Evo samo nekoliko primjera:
Ako muškarac fotografira ženski akt, često se mogu čuti osude i opaske kako je to "pretvaranje žene u seksualni objekt" i "iskorištavanje njezina tijela".
Ako žena fotografira ženski akt, to odjednom nije problem, već je to "emancipacija" i "istraživanje ženstvenosti".
Ako muškarac fotografira muški akt, na to se gleda s čuđenjem i nerijetko se raspravlja o njegovim seksualnim sklonostima.
Ako žena fotografira muški akt, to se smatra "hrabrošću" ili "umjetničkom slobodom".
Ako muškarac na javnom mjestu ili događaju uperi fotoaparat u smjeru djece, odmah se diže alarm jer ga se smatra mogućim predatorom i voajerom.
Ako potpuno istu stvar učini žena, na nju se gotovo uopće ne obraća pažnja.
Ako muškarac na nekoj izložbi ili javnom fotografskom izlaganju izrazi emocionalnost ili sumnju u vlastiti rad, odmah ga se smatra "neprofesionalnim" ili "nezrelim", što rezultira kritikama.
Ako žena učini potpuno isto, odjednom je to "izraz njezinih autentičnih emocija" i "inspirativnost", što rezultira pohvalama.
Moglo bi se navesti još mnogo sličnih primjera...
Svi ti primjeri zapravo pokazuju da, unatoč retorici o "jednakosti spolova" i "borbi protiv seksizma", društvo i dalje gleda isključivo spol fotografa i sve stereotipe koji ga prate. A to zapravo pokazuje da je ta borba protiv seksizma - paradoksalno - seksizam, ali s obrnutim predznakom.
Post je objavljen 14.01.2026. u 13:49 sati.