""Haos na srpskoj književnoj sceni" i "Da li je ovo NAJVEĆA PREVARA u srpskoj književnosti ili samo vešt trik"? Ti naslovi koji posljednjih nekoliko dana vrište sa srpskih portala govore, naime, o "slučaju Ane Miloš", spisateljice rođene u Beogradu 1992., autorice zbirke pjesama "Govori grad" i zbirke priča "Kraj raspusta". Njezini radovi objavljivani su u nizu časopisa i portala, među kojima su Express i Lupiga. Primila je nagrade Đura Đukanov, Miodrag Borisavljević i Štefica Cvek, dala više intervjua, a gostovala je i u Zagrebu na prošlogodišnjem Interliberu. Anu Miloš nazivali su "autentičnim novim glasom na književnoj sceni Srbije", hvalili njezinu vještinu pisanja i svježinu stila. Problem je u tome što Ana Miloš – ne postoji.
Za Anu Miloš prvi put čulo se prije nekoliko godina. No iza Ane Miloš, izgleda, stoji Miloš K. Ilić iz Pančeva, dramaturg i pisac, čije ime zvoni iz jednake daljine. Ilić je pak autor niza radiodrama, zbirki "Priče o pivu" i "Umorni kao psi", koja je osvojila nagradu Edo Budiša, te romana "Deca Nedođina" koji se našao u izboru za NIN-ovu nagradu. A upravo je u izdanju kuće Plato objavio knjigu "Po zanimanju: Ana Miloš". Biografska je to pripovijest, odnosno dokument njegova petogodišnjeg eksperimenta tijekom kojeg je na književnoj sceni djelovao pod pseudonimom "Ana Miloš".
"Umjesto da razgovaramo o književnosti uopće, potencira se to da postoje muška i ženska književnost i time, umjesto da se razlike i granice brišu, one postaju sve jače. Na tome se onda lijepo i zaradi, pa i lijepo živi, a šteta ostaje i nastavlja se sve veće propadanje društva i nerazumijevanje", u najavi jedne knjige napisali su iz izdavačke kuće Plato. Dalo se tako zaključiti da je Ilić "Anu Miloš" izmaštao kako bi dokazao da na književnoj sceni danas bolje kotiraju žene koje se, kažu neki, svim nastoji silama progurati i dajući im nagrade "popuniti kvote". Našao se tu i niz komentara o navodnoj komunikaciji koju je Ilić lažno predstavljajući se vodio sa ženama, svojim čitateljicama i kolegicama, a koju tek imamo vidjeti.
Spomenimo samo da najednom "razgovarati o književnosti uopće" u društvu odgojenom i ukusima brušenim na kanonu koji su stvarali muškarci i nije tako jednostavna stvar kao što se na prvu može činiti. A da je besmisleno vrednovati književnost tek nabrajanjem kojekakvih nagrada, jasno je svakome tko zna čitati. Za kraj, jedna bi stvar bila da je Ilić s "Anom Miloš" postigao nekakav neviđen svjetski uspjeh, ali Ana Miloš na književnoj je sceni koja se diči svake godine sve manjim brojem čitatelja prošla tek nešto bolje od samog Ilića. Ipak, možda je ovaj suludi marketinški trik pogodio ravno u sridu: i Ana Miloš i Miloš K. Ilić sada su se katapultirali na sam vrh onog popisa knjiga koje treba pročitati."
(Preneseno iz "Večernjeg lista", autorica Tia Špero, kao i sa Facebook stranice Radioaktivni Komarac, na kojoj se kao komentar događaja iznosi tvrdnja kako woke kultura čini isto ono protiv čega se bori)
Post je objavljen 12.01.2026. u 23:03 sati.