Opčinjavaju me šikare, bila je predivna jedna u blizini sinoć, pod snijegom, s bršljanima punim kristala od snijega koji se topio pa se kapi zaledile na lišću u ledeni nakit, a šikara svjetlucala u mraku kao balska dvorana iz velikih romana. Gotovo se mogao čuti orkestar iz palače u kojoj je patila Kiti gledajući ples Karenjine i Vronskog.

.jpg)
.jpg)

.jpg)


DVORAC PRVI
šikara pod šneom
ona nasrće na stranicu knjige prostački
jer joj se ne otvara
vriježa bršljana nosi kristale
poput Kitine dijademe na balu
na kojem je Vronski gledao samo u Karenjinovu
ljubljenu ženu
“jeste, ima nečeg tuđeg, paklenog i bajnog u njoj”
- za se će jadna Kiti
a kad ju je Vronski ugledao ispred sebe
sastavši se s njom u mazurki
nije ju odmah prepoznao - toliko se bila promijenila
gotovo je umrla do proljeća
ali ovo nije pjesma o Kiti
ovo je pjesma o otrovnim bršljanima
Post je objavljen 06.01.2026. u 20:33 sati.