Marketing
Još malo
i finila je i ova.
Neki dan kaže on: Nije ova godina ni bila tako loša, barem ništa nisi slomila!
I evo jutros skoro odrezala prst spremajući doručak.
Najjače od svega, šiklja krv na sve strane a ovaj stoji i pita me da jel mi treba kuhinjskog papira ili ručnik dok tražim flastere kojih naravno nikad nema kad ih čovjek treba. A ne ne treba mi, neka kaplje kasnije ću novogodišnje uzorke crtat po podu, neka ga.
Sad se ja pitam šta bi bilo da recimo padnem u nesvijest ovako porezana. Vjerojatno bi čekao da se osvijestim i sama zamotam prst.
Kaže on: Kad ne znam šta da napravim!
Pa bolje napravit bilo šta nego ništa.
Za razliku od prethodne dvije godine koje su ostale zapamćene po nesrećama koje su zasjenile dva velika i dugo željena putovanja, ova koja odlazi prošla je u saniranju onog što je nakon njih od mene ostalo.
Šest tjedana rehabilitacije i mjeseci produžetka terapije jednom do dvaput tjedno.
Izmedju redovni posjeti fitness centru i odlasci na bazen, jedno krstarenje i 2 tjedna odmora u Sloveniji i evo ti Silvestrova.
Vrijeme je za napraviti rekapitulaciju.
Najbolje onako kako Montipajtonovci pitaju što su im to točno donijeli Rimljani:
„Osim medicine, sanitarija, obrazovanja, vina, javnog reda, navodnjavanja, cesta, pročišćavanja vode i općeg zdravstvenog osiguranja, što su, pitam vas, Rimljani ikada učinili za nas?“ – „Donijeli su nam mir.“
E sad, ne mogu reći da mi je 2025 donijela neki posebni mir.
Ali da je bila podosta dosadna, je.
Kad čovjek dodje u neke godine najvažnije je da u godini koja je za njim nije nešto slomio.
Ili nešto još gore.
Pa ajde idem onda napraviti listu što je to 2025 napravila za mene.
Nije mi donijela novu nogu niti mi je vratila normalan hod ali sam zato dobila 50% invaliditeta na osnovu kojeg mogu dvije godine ranije u penziju.
Plus dobila sam 5 dana dodatnog godišnjeg odmora po istoj osnovi.
I posebnu zaštitu od otkaza.
Koju doduše nisam ni trebala jer sam ušla u radnički savjet naše firme, pa sam tako sada zaštićena po dvije osnove.
A to mi otvata prostora za korištenje organa koji je u svemu skupa prošao lišo - (pre)dugačka jezičina još me dobro služi a sad ju mogu koristiti i jače nego prije.
Osim kakve takve zaštite od otkaza dobila sam i:
1. Popust na godišnju kartu za bazen
Nije da sam se time nešto okoristila jer inače idem na plivanje ujutro izmedju 6 i 8 kad je več inače 50% popusta, pa ki se karta jedva isplati pod uvjetom da svaki tjedan odem plivati barem 2 puta.
2. Vožnju javnom prijevozom za nekih pedesetak eura
Ne znam ni sama zašto sam uzela tu kartu kad se nikada ne vozim tramvajem ali kako bi rekla pokojna mama - pa budi bez toga.
3. Popust na ulaznice za neka kina
Uglavnom za ona u kojima prijeti opasnost da ti padne strop na glavu pa dobiješ još par procenata na invalidnost. Ako ostaneš živ i nepožderan od stjenica iz kino sjedala.
4. Popust na muzeje
Ali opet na takve u kojima je eksponate postavljao Martin Luther osobno davne 1526 u iz kojih me može 112 odvesti direkno na pulmološki odjel, ukoliko se od praha ne ugušim prije nego stignu.
5. Porezna olakšica
1140 eura porezne olakšice je to što od države dobiješ na godišnjoj razini. Ti naravno ne znači da se porez smanji za taj iznos, nego ga odbiju od ukupne porezne osnovice. Na kraju će biti dobro ako netto izadje van ono koliko platim kartu za bazen.
Što invaliditetom, 50% i primjedba “gehbehindert” iliti “otežano hodanje/kretanje” nisam dobila?
1. Naljepnicu za parkiranje na mjestima za invalide.
Nema veze što mi je teško hodati i bitan je svaki metar bliže izlazu s parkirališta.
Ne.
U Njemačkoj nije dovoljno ni biti u kolicima da bi se dobilo to pravo.
Potreban je stupanj invaliditeta od najmanje 70 posto i još toliko dodatnih uvjeta (sljepoća ili neko drugo stanje koje zahtjeva asistenta, možeš li sam nekako ući i izaći iz kolica već nemaš pravo na mjesto za invalide), da rijetko tko ispunjava uvjete. A onaj tko ih ispunjava je toliko u kurcu da nikamo ne ide, pa su tako parkirna mjesta za invalide posvuda prazna.
Njemački debilizam u poštovanju glupih pravila iliti famoznih “Regeln” ide toliko daleko da recimo asistent osobe koja ima pravo parkirati na tom mjestu nema pravo parkirati na istom ukoliko osoba s invaliditetom nije u autu. Drugim riječima, asistent može dovesti invalida na fizioterapiju, gdje se o njemu brinu drugi no ukoliko se makne s mjesta i ode obaviti nešto dok je osoba kojoj asistira na terapiji, na povratku u principu nema pravo parkirati na mjestu za invalide.
Nadam se da komunalni redari ipak slijepo ne poštuju ovakva pravila.
2. Oslobodjenje plaćanja televizijske pretplate
Tu vrijedi ona nema džabe ni u slijepe i gluhe babe.
Da bi te oslobodilo od plaćanja neželjenje pretplate na državnu televiziju i radio moraš najme biti gluhonijem iltii u nemogućnosti “uživati” u uradcima državne televizije. Što je s obzirom na program zapravo prednost a ne hendikep.
O krstarenju sam pisala dovoljno pa neću više.
Odmor u Sloveniji prodje uglavnom na bazenima i u sauni, pa ni o tome nemam što posebno za napisati.
A o poslu nek raspravljaju Helga i Dieter, to im je uz olinkluziv godišnji jedina tema.
Jučer sam skuhala sarmu i pripremila oblatne, za silvestarsku večeru spremila sam meksičku hranu jer mi je to najjednostavnije.
Racletta je bilo dosta za Božić a uz patku ili janjetinu mi se ne stoji satima pazeći da meso ostane sočno i ne prepeče se.
Što mi se uvijek ponovno dogodi jer popizdim od tog seruckanja na 180-199 stupnjeva i alu folijama s kojima se patka peče cijelo jutro, pa povećam temperaturu i na kraju sve samo što ne izgori.
Neka ti ovih kuhinja za lijene domaćice.
Nasjeckaj sastojke, pobacaj u tavu, začini i svatko nek si sam puni svoji fajitu kako mu paše.
A i tako se duže sjedi za večerom, lijepo mezeći malo pomalo.
Mladi susjedi su otputovali pa tako uz naše brinemo i za njihove dvije mačke.
Žao nam ih je samih večeras u stanu ali da ih dovedemo kod nas ovo naše troje bi ih pojelo.
Pospremili smo stol, mačke su zbrinute, debili vani pucaju.
Dobro da naše mačke baš i nisu nešto osjetljive na to.
Susjedima koji su mi danas pomogli donesti pijaču iz podruma smo odnesli oblatne, ostali će dobit qrac ko i mi od njih.
Kad smo već kod susjeda.
Nekako nam u zadnje vrijeme najbolje ide druženje sa nesvrstanima pa ću tako za plivanje ću od slijedeće godine imati društvo. Pridružiti će mi se susjeda iz Kameruna, “Astronautova” žena, čemu se baš veselim.
Mogao bi to biti početak jednog divnog prijateljstva, kako bi to dobri stari Humphrey rekao na kraju Casablance.
Večeras ih nažalost nema, negdje su kod društva iz Zamunde, nisu ludi za Helgom i Dieterom ko ni mi 
Muž je danas radio do šest. Svake godine može birati da li će raditi na Badnjak ili na Silvestrovo.
Uvijek izaberemo Badnjak, do dočeka Nove ne držimo puno, tako da ćemo po svoj prilici zakunjiti na kauču uz doček na televiziji gledajući budale koje se na kiši i vjetru u Hamburgu moče na nekih 5 stupnjeva čekajući Novu na otvorenom.
Još se nije rodila ta nova koja bi mene večeras dignula sa kauča nakon što sam konačno zalegla.
Sutra je tek jedan novi dan u nekoj novoj godini koja tko zna kakvo sranje nam opet sprema.
Najbolje je od nje ništa ne očekivati kao ni lani pa možda nešto i bude od nje.
Kako god.
Sve najbolje u Novoj žele vam Stari mačak (koji se baš povukao u svoje odaje), mala Maška, Gandalf bijeli i njihovi batleri.
There are places I'll remember
All my life, though some have changed.
Some forever, not for better;
Some have gone and some remain.
All these places had their moments
With lovers and friends I still can recall.
Some are dead and some are living,
In my life I've loved them all.
But of all these friends and lovers
There is no one compares with you.
And these mem'ries lose their meaning
When I think of love as something new.
Tho' I know I'll never lose affection
For people and things that went before,
I know I'll often stop and think about them,
In my life I love you more.
Tho' I know I'll never lose affection
For people and things that went before,
I know I'll often stop and think about them,
In my life I love you more.
In my life I love you more.
(The Beatles: In my Life)
Post je objavljen 31.12.2025. u 23:02 sati.