Svaki pravi...
Život je pun crtica koje nam bljesnu u sećanjima
kad se najmanje nadamo. Pomene se nešto i mi se
setimo scene za koju bismo se kladili da smo je zaboravili.
A vredi je pamtiti.
Moj prvi kum je poliglota. Obožava da čita na raznim
jezicima i uči ih lako. Udvarao se kumi recitujući joj
Lorku na španskom…koja bi odolela?
Pre više godina odosmo na izlet u Topolu. Posetismo
Karađorđev konak. Na ulazu poduži tekst na
staroslovenskom jeziku. Meni nije značio ništa, ne mogah
ga čitati. Ali kum stade da prevodi, tečno i lako…
iza njega pop u neverici gleda, sluša, pa sačeka da
kum završi i onda ga zapita:
“Vi ste svakako studirali bogosloviju?”
“Nisam”, odgovori kum.
“A istoriju umetnosti?”
“Ne”.
“Filološki fakultet?”
“Ne.”
“Pa kako onda znate staroslovenski?”
“Prosto. Svaki pravi Srbin treba da zna staroslovenski”.
To reče i uđe u konak.
Pop ostade zamišljen: ”To je pravi Srbin!”,
kad li suprug dodade:
“Ali on nije Srbin. On je Slovenac!”
(Rumba 2011)

Post je objavljen 23.12.2025. u 07:10 sati.