
VJESNIKOVOM NEBODERU
Bio si lijep visok i jak
znao te putnik svak
kad vraćao se Savskom kući
u sniježnoj badnjoj noći
bio je užitak kroz raskrižje proći
velegradom
a snijeg blista
zagrebačka zima čista
i semafori se pale zeleno je
prođi
a div stoji svečano u svojoj lođi
i stotine prozora
svijetli i reflektira zvijezde
il pahulje kroz svemir kad roje se i jezde...
Sad spaljen je simbol
iz vremena slavnog
obnove & rada
isto ko u Kulušićevoj
poharana i spaljena
nekad radnica puna
tvornička zgrada -
padaju redom rada simboli
niču puzanja i klečanja idoli
i taj divovski mrtvac u Savskoj cesti
vijesnik radničke riječi
koji dinamit čeka -
znao je svijetlija vremena neka.
Pahulje prosinca na kostur prše
vragovi obračune na Zemlji vrše
i testament mu piše neki đavo
da kriv je jer stajao je uvijek -
ponosno & pravo.
Ruina strašna
još mi je u kosi bila mašna
kad trčali smo u noći po snijegu
pod Vjesnikom bezbrižni i sretni
grudali se na putu kući
u šetalište Karla Marxa
u topli dom mokre čizmice svući
osušit se ugrijati i popiti čaj
sad uništen je s Vjesnikom zauvijek
liberté, égalité, fraternité
jednakosti, bratstva i jedinstva raj.
Post je objavljen 16.12.2025. u 10:07 sati.