Marketing
Susreti nesusretljivih svjetova
Ništa u ovoj kući ne mogu pronaći pa ni svoju prošlost, nije ni čudo koliko se suprotstavljenih svjetova u njoj sastaje. Kad sam nakon dugog vremena sreo H-u na Korzu (nakon njenog boravka u Indiji) samo je pozdravni poljubac bio normalan, kad je spomenuto davno vrijeme našeg druženja, one lude ratne godine kad smo kao Iranke danas živjeli paralelne živote, stresla se:"Brrr, ne volim se ni sjetiti te Sodome i Gommore..." Ja pak to isto vrijeme pamtim kao doba nevinosti.
Sjećam se istina onog jutra, kad smo Sr. i ja pili kavu(da, i ja sam u jednom od proteklih života pio kavu i pušio), dok je ona polugola preskakala po podu spavače u vrećama, što izbjeglice, što partijanere, za stići do kupaonice, Sr. joj je buljio u dupe i ponavljao:"Jebote ja nešto ovako dobro dugo nisam vidio!" Sr. doduše nije nikakvo mjerilo, par godina kasnije je završio na odvikavanju od alkohola i droga, zatim logično na psihijatriji, na društvenim mrežama sad, provirio sam, pozira brkat u odijelima i s kravatom, a dosegao je i samo dno, bio je na Tomsonovom koncertu.
S druge strane blogerske susrete, kako one u reali tako i zanimljivije virtualne, u svako doba umijem prepričati. Tako sam u jednom banalnom svakodnevnom postu, svakako jednom od najbeznačajnijih tog mjeseca, pisao kako Jin i ja sjedimo na klupici/ležimo na podu i gluvarimo čekajući drugaricu koja unutra nešto kupuje, promatramo žene koje užurbano prolijeću i svaku dvadesetu, iole zanimljivu nekim detaljem, snimimo. Na to je bloger Pametni zub ostavio jedan od svojih promišljenih komentara, koji nije bio vjerojatno toliko epskih razmjera moćan, no nakon toga ja duh trgovačkih centara ipak osjećam nekako drukčije. Zahvaljujući tome nije me ni iznenadilo, kad Jinu i meni nije dopušten boravak ni na nedopustivo blatnom prostoru ispred sale u kojoj se održavao Interliber (već tad je naš pulski sajam knjiga bio daleko kvalitetniji), ali nas je toplo prigrlio i u društvo primio obližnji trgovački centar za bacanje vremena. Ukratko sva ta izgubljena vremena, u kotlu najbesmislenije od svih groznica, one potrošačke, jer mi smo termiti koji svojim postojanjem razgrađujem iznutra bit tih velebnih građevina, čekajući da se jednog dana skrhaju u vlastitu prašinu, su odjednom imala smisao. Eto što sve može postići jedan blogerski komentar, blogera, koji me potpuno razumio i doprinijeo da i ja sam sebe mrvicu bolje razumijem.
p.s.
Radenska je na akciji, ali u pakiranjima po četiri koja treba naći, pakiranja po šest su u izložena u prvom planu. Guštanje lovca koji je ulovio plijen:
Post je objavljen 15.12.2025. u 12:29 sati.