Zarasla pruga u korov,
vlakovi ne dolaze više,
kolodvor sablasno umire,
krov prokišnjava,
sve utihnulo,
nema ni nas dvoje više.
Što me sjeća,
sad sve ovo na tebe,
zar smo mi tomu krivi,
urezale mi se u srce tvoje sjene,
tvoj crveni šešir, ispod crna kosa,
i ničeg sad nema više.
Hoće li mukama mojim,
ikad više doći kraj,
pustite me uspomene klete,
sivilo ove jeseni i zime,
kud da krenem, kome ruke da širim,
htio bih da te čekam a moram da živim.
Nije ovaj život,
ništa bolji od tvog,
čujem ti si na kraju svijeta,
sreću pronašla nisi,
kolodvore si zamijenila,
morem i suncem a sretna nisi.
Post je objavljen 05.12.2025. u 11:45 sati.