Sa djecom sam naučila da moram biti spremna na sve u svakoj situaciji. Postavljaju svakakva pitanja bez obzira gdje se nalaze, kao npr. "Zašto je ova teta tako debela?" u redu na blagajni. Danas je ipak bilo malo manje sramotno.
Danas u dućanu:
Dijete: “Mama, vidi hrana za krave!”
Okrenem se, a ono konzerva goveđeg gulaša sa slikom krave ogromnom preko cijele ambalaže.
Nakon što smo se muž, prodavačica i ja nasmijali, krenuo je razgovor o tome što zapravo jedemo, da je meso od svinje, krave, koke… Sve lijepo, edukativno, kratko, slatko. Mislim da je lekcija odlično sjela.
Ali onda se sjetim što me čeka.
Jer kad djeca jednom dobiju tu informaciju, slijede ona legendarna pitanja koja sam dobivala i od starijih:
Kad ugledaju kokoš u dvorištu bake ili susjeda:
“Mama… hoćemo pojest ovu koku?”
I eto mene, srećom već iskusne, spremne na kratko predavanje o prehrambenom lancu, emocionalnoj vezi s kokošima i zašto baš ta koka danas ima sreće.
Post je objavljen 02.12.2025. u 13:31 sati.