Ova tema je periferija vječne rasprave o tome postoje li muški i ženski poslovi. Oko toga će se još dugo lomiti koplja - tamo gdje nema razumnog dogovora. Zato glavnu temu ostavljam na miru i idem na periferiju.
Još davno sam negdje vidjela ili pročitala zgodu o potrebi angažiranja muškarca za otvaranje (do sada neotvorenih) dunst-flaša. Mislim, znate, što su dunst-flaše?
To angažiranje bi vjerojatno trebalo uslijediti uz odgovarajući bespomoćni izraz lica (dame u nevolji).
Ne znati ili ne moći otvoriti staklenku je u redu, ako to zaista ne znate. Ono što me nasmijava je strategija “daj svome muškarcu da otvori”, a da bi mu održala na životu muško samopouzdanje i osjećaj važnosti. (A inače otvaraš staklenke kao majstor.)
Samo postojanje te strategije meni je šašavo. Nije li bolje zatražiti mušku pomoć za akcije kod kojih je zaista ona potrebna? To može biti bilo što: pomicanje namještaja, unos vreće krumpira u kuću itd.
Tu vidim neograničene mogućnosti njegovanja samopouzdanja, ako se to već mora uraditi na takav način.
Mislim, je li muškarčevom egu dovoljno biti otvarač dunst-flaša? Ne posumnja li on u tobožnju bespomoćnost svoje partnerice? Ili su to samo igrice na koje je oboje spremno?
Post je objavljen 01.12.2025. u 23:04 sati.