Kako živimo u društvu koje je poprilično rasistički nastrojeno, vrlo često se na sve strance druge boje kože, pogotovo iz afričkih ili azijskih zemalja, gleda isključivo kao na prijetnju općoj sigurnosti. Međutim, razlike postoje, no samo rijetki ih znaju ili žele znati...
#1
Ilegalni imigrant nema osobne dokumente, ili, ako ih ima, su vrlo upitne vjerodostojnosti, i ne zna se točno tko je, što je i odakle je.
Strani radnik ima osobne dokumente, putovnicu i radnu dozvolu, i točno se zna tko je, što je i oodakle je.
#2
Ilegalni imigrant ima jedini cilj živjeti lagodno na teret države, u smještaju za migrante gdje ima besplatna 3 obroka dnevno i krov nad glavom.
Stranom radniku je cilj raditi posao i zaraditi plaću, dio plaće odlazi na stanarinu i hranu a dio štedi ili šalje obitelji u rodnu državu.
#3
Ilegalni imigranti se najčešće uopće ne trude uklopiti u društvo u koje su stigli, već agresivno nameću svoje kulturološke, vjerske i ostale obrazce ponašanja.
Strani radnici se nastoje uklopiti u društvo u koje su došli raditi, te poštuju društvene norme i zakone zemlje u kojoj rade.
#4
Ilegalni imigranti, a koji su pobjegli iz neke države "jer im je tamo bilo loše", ne planiraju se vratiti, ali se trude državu u koju su došli (zbog svih blagodati koje im pruža) svim silama pretvoriti upravo u državu iz koje su pobjegli.
Strani radnici, koji su došli raditi zbog loše ekonomske situacije u svojoj državi, nakon što odrade nekoliko godina u stranoj državi, planiraju se vratiti natrag u svoju rodnu državu.
#5
Ilegalni imigranti rijetko kad znaju bilo koji drugi jezik osim svojeg materinjeg, eventualno govore engleski, ali vrlo često vrlo loše.
Strani radnici, pogotovo ako rade u uslužnim djelatnostima, trude se naučiti jezik zemlje u koju su došli raditi (u nekim zemljama ovo je i obaveza da bi uopće mogli raditi).
Post je objavljen 27.11.2025. u 17:04 sati.