Dugo nisam pisala, ali pišem jer mi je tamo neki Pjevač skočio na živce. Neće biti baš suvislo čitanje, ali određena vremena zahtijevaju ne baš suvislo pisanje.
I tako, taj netko se do sada predstavljao kao nekakav srednjovjekovni ratnik, okićen raznoraznim etničkim i ratnim simbolima, junak napaćenog naroda, ponos naroda, onaj koji slavi povijest i junaštvo svog naroda. I usput mrzi sve koje treba mrziti, komunjare i sve one druge. I onda se odjednom svađa i prijeti, jer mu nisu dali kolača kad je tražio.
E, no pasaran. Tko zna kako se on nametnuo kao pojam izvornog hrvatstva, simbol pravog domoljublja, jedini koji zaista voli napaćenu Hrvatsku. Ima lijepih tekstova o njemu, pogotovo nedavno napisanih, jer su pametni mladi Hrvati počeli pisat. Ima i zgodnog propitivanja njegovog ratnog puta. Pa se pitam, zna li on da ima Srba koji su bili hrvatski dragovoljci maltene od početka do kraja rata. Pa ga pitam, jel te sram, sram da su se Srbi borili za Hrvatsku više od tebe samoga.
Ali kog će vraga njega biti sram. On je ojkao od početka do kraja. Ako me pamćenje ne vara, bilo je to davno, jeo je i pio kod mog kuma iz Minhena. U kumovoj kući kod nas doli u Dalmaciji. Piše wikipedija da je pjevač sam sebi financirao svoj prvi album. Koliko se sičam, moj kum i njegovi Minhenčani su lipo donirali za taj album. Normalno da su njegove pjesme pasale tim ljudima. Puno njih iz Dalmatinske zagore, pa im je Pjevačev izričaj ležao. Koliko sam se samo ojkalica naslušala od mog dide, ćaće, kumova i sve rodbine. Ojakalo se duboko u noć. Pivalo se o maloj iz Bosanske Krupe, ta mi je nekako najviše ostala u uhu, i svemu i svačemu. I to je meni sve bilo lipo jer bi mi se čača odjednom podjetinnjio i nadglasavao s onim oooooj s prijateljima iz djetinjstva i braćom, i bili su mi svi tako simpatični, ko dica. Pa zato volim ojkalice, ne dirajte mi ojkalice. Pa je i taj Pjevač malo preuzeo ojkaliči izričaj i sastavio domoljubne pjesme, samo im na kraju nije dodao ono oooooooooooj. Jer ne znam kako bih drugačije opisala njegov muzički izričaj, ja nemam pojma o muzici, ali znam o ojkalicama. I bez toga ooooooooooj meni nejgove pisme nisu baš ležale, mada sam s čačom u autu slušala te kazete jer smo ih dobili ili kupili, ne sičam se više. I da, slušali smo mi to i jer nije bilo lako, selo je bilo okupirano, u selu dida, godinama nismo znali jel živ. Sve dok ludi starac nije mora bižat i spašavat živu glavu jer je od tamo nekako špijunira za Hrvatsku. I tako su nama te pisme nekako došle ko one stare ojkalice iz davnina kojima su ljudi širili poruke. Ej, eno one lipe cure iz Bosanke Krupe. Ili, biži narode, stižu Turci. Oooooooj. Nešto u tom stilu.
I sve je to bilo simpatično dok je Pjevač bio bez zuba. Ali čim su stigli novi zubi, stigla je i slava, i svakojako xebanje u mozak hrvackog naroda. Jer si samo Hrvat ako slušaš njega, i ako ga obožavaš. Ako ga ne obožavaš i ne daš mu neke velike dvorane da se ispiva, ti si xovno, xrbenda, xomunjara, i sve ono što je najgore. Akoga ne voliš, nisi dobar Hrvat.
E, no pasaran. Vidim da već pametni i mladi ljudi dižu glas, jer ne žele da nas koji ga ne volimo, ne samo zbog njegovog pjesničkog izričaja, koji meni nije toliko problem jer em ja to ni ne slušam, pa znam samo onih par prvih pisama koje sam slušala s čačom u autu od onih prvih zaliha kazeta, nek sluša ko šta hoće, ja bih ga možda slušala i više da je dodao ono ooooooooj na svoje ojkalice, jer bi mi tako bilo autentičniji, a ovako mi nije nikako, i da završim u polupismenom stilu, jer se nadam da će tako razumjeti on i njemu slični, no pasaran da misli da je samo on veliki Hrvat. Ne čoviče nisi, ima nas puno većih i jačih i boljih, koji volimo svoju državu i radimo na tome da ona bude plemenita, dobra prema svima, tolerantna, da mladi ljudi odrastaju puni ljubavi i tolerancije, da budu pametni, da misle svojom glavom, da vide stvari razumno, a ne preko nekih glupih manipulativnih strasti kojima trpaju lovu nekom pohlepnom Pjevaču kojemu je lova na prvom mistu, i kojemu je hrvatstvo način da si zgrabi lovu. Mi volimo Hrvatsku toliko da se trudimo napraviti nešto vrijedno u životu, nešto gdje kad kažemo da smo Hrvati, i unutra i van Hrvatske, da ljudi imaju dobru sliku o Hrvatskoj. Mi ne gradimo svoje domoljublje na mržnji, primitivizmu. Mi ne trebamo urlati da smo veliki Hrvati. Mi to sve znamo i osjećamo, i urlanje nam ne treba.
Imala sam ja puno tolerancije za tog Pivača jer su i neki iz mog roda znali jahati s njim u koloni na motorima, tamo kad bi jurili do onog sela kad je bila proslava Oluje. Ne smeta mi, nek svatko radi što hoće. Ja sam super tolerantna osoba, prema svima, ali kad mi netko digne tlak, tlak mi leti prema gore ko lud. Pa je vrime da kažemo da je kralj gol – taj netko nije junak, ni umjetnički ni ratnički. On se samo malo igra junaka, malo otpiva, izojka bez da doda oooooj na kraju, i to je to. Ništa i nitko poseban. I jel moraš biti slip da to ne vidiš.
I sve to pišem jer je do sada taj Pjevač samo pjevao, i puštao druge da se deru za njega. Kao, on nedodirljivi, ne baš impresivni ljudi, ti hrvatski političari, se naslikavaju s njim i svi jure na koncerte, jer se nadaju da će tako dobiti koji politički bod. Ali sad je konačno progovorio, i vidim da je seljak bio i ostao, i prijeti i misli da je privilegiran. E nećeš. Nisi ni najbolji ni najveći Hrvat. Ima ih gomila boljih i milijun puta većih od tebe i nadam se da će sada svekoliki puk vidjeti tko si kakav si, istinski. Skoro si mi poljuljao ljubav za ojkalice, tim revanjem. Za to nemam tolerancije, moja tolerancija za tebe se totalno istopila. Molim te, penzioniraj se već jednom, ne mogu te više gledati po vijestima, treba mi malo mira od tebe i tu preko oceana.
Post je objavljen 27.11.2025. u 05:16 sati.