Svjetlosti moje putuju po tmini,
i lete ko rakete plamena signala,
iz blata i magle, iz gluposti i kala,
opet je jedna pjesma kao zvijezda pala.
Miroslav Krleža
Pitam se do koga mi je više stalo
do tebe ili do života?
Mogu li se zamisliti bez tebe?
Mogu li te prestati voljeti?
Ne mogu! To ne bih više bila ja.
Ljubav bi osjećala drugačije.
to ne bi bila moja ljubav,
bila bi tek ljubav.
Kada razmišljam o umiranju,
ne bojim se umiranja tijela,
bojim se u smrti ću te zaboraviti.
Spavanje bez sna je kratka smrt
uzaludno gubljenje vremena,
lucidni snovi mi daruju tebe,
vidim te, grlim te, čujem tvoj
glas, ćutim miris tvog tijela.