Marketing
JUČER NAM JE BILO LIJEPO
Jučer nam je bilo lijepo, parfektno, rekao bi Pop Larkin u Dražesnim pupoljcima svibanjskim. Ona je nešto razmišljala, o slatkišima brbljuckala, a onda je pitala kad ćemo ići van? Pogledala sam ju začuđeno, već je pala večer i obično nije bila raspoložena za izaći kao kad je bila mala, sad je igrala radije igrice na mobitelu ili gledala na TV crtiće. Stvarno ti se ide van? Da, želim ići van. Ah, tu smo, sigurno će me odvuć kupit joj slatkiše pod pričom da želi ići van, ali daj što daš, ja obožavam s njima ići van i na brzinu sam se istuširala, namirisala, nabacila ruž i haljinu i krenuli smo u šetnju. Ona me čvrsto držala za ruku i vukla kud je željela, krasna, snažna velika djevojčica koja ima plan umotan u priču o šetnji koju zna da volim. Jao, pa ja sam zaboravila torbu, odjednom zastanem, lažem. Ma nisi valjda, veli ona, gdje ti je torba? Šta će ti moja torba? Pa ja želim kupiti na kiosku slatkišeeeee, otkrije napokon taj svoj tajni plan zbog kojeg se digla s igrica i kauča. Aha, tu smo! rekoh. Ok, idemo kupiti slatkiše. Na kiosku je razočarano gledala ponudu, možda je nešto vidjela ranije ali sad toga tu nije bilo. Okice su bile razočarane, ali ja sam rekla: "Idemo u Konzum, tamo sigurno ima puno slatkiša za kupiti", pa smo okrenuli u obližnji Konzumić u kojem je baš radila jedna tako draga i ljubazna teta, divna blagajnica, tako srdačna i ljubazna, crnkica s naočalama uvijek nasmiješena i spremna pomoć trpat robu u vrećicu i obratit se ljubazno djeci, da izađeš uvijek ozaren van. Ona si je birala slatkiše, a on je kao pravo muško odmah našao što je želio i strpljivo čekao da nas dvije obiđemo dućan. Izašli smo u divnu novembarsku večer s još plavim nebom i djecom u igri i vožnji biciklićima i romobilima na glavnom trgu u naselju. Rekla sam da idemo sad malo prošetati, sjesti na klupu u park i u miru pojesti slatkiše, ali ona je rekla ne!, sladoled se ne smije jesti na hladnom!, i neumoljivo me, a molila sam cijelim putem da još malo uživamo u parku i vani, odvukla kući. Pa zar ste se već vratili?, bilo je posve logično pitanje djeda, jer bi satima ostali u šetnji inače. Da, pitaj nju, to je njezina odluka, i za to sam se spremala i sređivala pol sata, da me odvuče kupiti slatkiše i natrag kući. Onda smo svi jeli te slatkiše i stvarno je fine izabrala i bila je to "perfick" novembarska večer, a i mali uvod u bogat slatkišima i bajkama prosinac.
... i puna usta slatkiša, jučer nam je bilo stvarno lijepo 
Post je objavljen 16.11.2025. u 15:20 sati.