Kako sam jučer najavila, evo malo o nuspojavama.
Pijem antidepresiv(SSRI) već nešto više od dva tjedna. Kažu da treba četiri do šest da stvarno počne djelovati, ali nuspojave, one su brze, okrutne i dolaze odmah.
Prva na redu: mučnina. Toliko dosljedna da sam, nakon petnaest godina preskakanja doručka, počela jesti u sedam ujutro. Doručak! Ja! Ustajem, režem tost i uvjeravam se da je to “briga o sebi”, a ne “očajnički pokušaj da tableta ne pobijedi”. Ne pomaže, ali bar sam probudila želudac iz dugogodišnjeg sna.
Zatim je došla glad. Prava, primitivna, neumoljiva glad. Godinama sam preživljavala na jednom ili dva obroka dnevno. Sad jedem stalno. Ako ne jedem, mislim što bih mogla jesti. Ako jedem, već planiram što ću poslije. Čini se da sam postala osoba koja ima međuobrok između međuobroka.
Sljedeće na popisu: živci bez povoda. Kao da mi je netko ugradio alarm koji se pali čim se netko u mom radijusu od pet metara usudi postojati. Sve me smeta. Glasovi. Tišina. Moje vlastite misli. Pogotovo misli.
Jer ima ih milijun. Brze, impulzivne, besmislene. Toliko da danima pričam sama sa sobom, pokušavam ih nadglasati. “To je od tablete,” ponavljam si. “Ne misliš to stvarno.” I onda se uhvatim kako odgovaram sama sebi. Dakle, da, možda djeluje, ali ne na način koji sam očekivala.
I da, znojim se. Ne onako normalno, nego kao da sam u nevidljivoj sauni. Netko bi rekao “tijelo se čisti”, ja bih rekla “tijelo se rastapa”.
A onda dolazimo do dijela o kojem nitko ne želi pričati — probavni sustav. Nitko to ne spominje psihijatru, kamoli javno, ali evo ja ću: od toga da razmišljam da nabavim silikonsku dasku za WC, do toga da WC ne vidim danima. Logistika s probavnim traktom postala je znanstvena disciplina. Nadutost, naravno, ide u paketu.
Blizu smo deset godina zajedničkog života, moj muž i ja, i nikad nisam prdnula pred njim. Nema pojma ni kad idem prazniti crijeva. Do danas se pita radim li to uopće. A ja, u pozadini, slažem planove kao profesionalni trener crijeva. Još uvijek ne zna.
Za sad, to je to. Efekt antidepresiva još ne osjećam, osim ako se ne računa u tome što sada imam 5 obroka, bar 4 međuobroka, reputaciju žene koja vodi dijalog sa zrakom i diplomu iz upravljanja probavnim sustavom.
Ali dobro, tko preživi, pričat će.
Barem mi nije dosadno u životu.
Post je objavljen 13.11.2025. u 08:06 sati.