Marketing
Mamina priča...
Pedesete godine minulog stoljeća,
Gavellianska klasa tek otvorene
AKU u Zagrebu. Učili smo povijest
umjetnosti, literature, heksametrima
savladavali scenski govor, nadmetali
se kazivanjem poezije. U pauzama
sjedili u Kazališnoj kavani Kavkazu
i slušali stihove pjesnika. Tinova
poezija je bila izazov našim srcima,
nama budućim glumcima. Poslije
akademije nas nekoliko se udružilo
u grupu " Neka bude poezija"
Bili smo pozivani na bankete fabrika,
poduzeća, škola. U buketu poznatih
pjesnika bio je i Tin Ujević. Njegova
pjesma Odlazak je bio moj odabir.
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Nezaboravni Darko Čurdo je živio Tinovu poeziju.
.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 12.11.2025. u 08:58 sati.