Jedna od prednosti instagrama je svakako sijaset informacija o raznoraznim filmskim projektima kad dio glumačke ekipe koja je radila na istom-a usporedno i neki od publike-iskopaju kakav info o premijernom emitiranju filma pa to zdušno podijele s općinstvom kroz story objave. Ima li išta bolje od toga a da je u sferi
onoga da se teško dostupni film(ovi) napokon negdje pronađu i da se napokon sve sagleda kao komplet? Već sam koju godinicu unazad davao neki materijal s tim u vezi s pogledanim samim trailerom i očajničkim pokušajima pronalaska filma na svim mogućim (i nemogućim) web mjestima bez uspjeha. A onda se evo skoro deceniju od izlaska filma napokon otvorila mogućnost gledanja i to ni manje ni više nego na trećem kanalu naše dalekovidnice
Film funkcionira kao više priča spojenih u jednu jedna o drugoj neovisne a istovremeno i kao spoj u jedan komplet. Već sam ne jednom o tako koncipiranim filmovima s jednom specifičnosti-ovdje je u igri 15 redatelja od kojih je svaki napravio minifilm od 5 minuta koji su onda spojeni u jedan komplet.
"
Transmania je igrani eksperimentalni dugometražni film koji predstavlja vježbu filmskog pripovijedanja utemeljenu na nadrealističkoj igri "izuzetno truplo" (cadavre exquis). Svaki je redatelj snimio sekvencu u trajanju od pet minuta, pri čemu je posljednja minuta prethodne sekvence poslužila kao temelj za sljedeću, stvarajući jedinstven lanac filmskih vizija i autorskih rukopisa
."
Paradoksalno film sa puno i istovremeno malo informacija zna se sve. Rekapitualcija: imena svih 15 redatelja trajanje svakog minifilma unutar kompleta zasebno godina proizvodnje. S druge strane nepoznatih je gro situacija trailer je-može se otići na gore linkani post pa vidjeti pun preskakanja i miksanja raznoraznih scena i mizascena iz kojih se teško da izvući interpretacija radnje ali ostavlja dojam nečega mističnog-i jako poticajnog za gledanje. Ovdje na stranicama havca se spominje nadrealizam kao ključna komponenta filma samim time svih 15 spojenih u jedan između ostalog navedeno kao "vježbu filmskog pripovijedanja" njihovim riječima sve je isto kao i sa materijalom ranije-otkriva neke natruhe ali ništa konkretno kao i sam službeni trailer.
Ali što je ovo?evo i službene stranice kina art koja doduše ne nudi zadovoljsvo gledanja ono klikni gledaj uživaj a ne to precrtaj braco kakve su to uopće ideje oni doduše nude gro informacija koje su već i sa svih drugih web strana davno poznate. Red popisa redatelja red popisa glumačke ekipe još nas počaste i kojom cover slikom.
"Film su režirali Bobo Jelčić, Hana Jušić, Dalibor Matanić, Zvonimir Jurić, Vlatka Vorkapić, Jasna Zastavniković, Filip Šovagović, Ivan Salaj, Sara Hribar, Tanja Golić, Petar Orešković, Stanislav Tomić, Edi Mužina, Sonja Tarokić i Ivan Sikavica. Svaki je autor u svojih pet minuta nastavljao priču prethodnog tek kad bi vidio zadnju minutu snimljene sekvence."
Aha, ovo je već nešto! Osim što su praktički identično prepisane informacije koje ne otkrivaju ništa sad su se ovdje sjetili ubaciti jedan ključan detalj koji ovi ranije nisu-i time su dali natruhu informacija više bez spojla. Ključna rečenica: "Svaki je autor u svojih pet minuta nastavljao priču prethodnog tek kad bi vidio zadnju minutu snimljene sekvence".
"Tek kad bi vidio zadnju minutu snimljene sekvence" ovo je nešto što je inovacija na filmskom planu, nekakvo osvježenje prvi put koje uočavam na pozornici domaće kinematografije iako bilo je takvih filmova-ali koji nisu nužno pratili kompletnu priču svaka je komotno mogla biti i kratki film zasebno kao što je bio slučaj za filmom "to se tako ne radi " iz kojeg je izrezana jedna scena sa Ivom i pljačkašem u podzemnoj garaži koji je izvorno dio filma "zbog tebe". Ovo obećaje da iako su filmići svaki za sebe spojeni u jedno ipak imaju komponentu izravne možda i fabularne povezanosti i nekih paralelnih situacija. Bilo kako bilo ovo je odavno želja pogledat a sad kad je napokon došla i šansa treba to iskorititi. I tako i bi. A ima i još konkretnije na samoj stranici hrt-a:
"Transmania je igrani eksperimentalni dugometražni film koji predstavlja vježbu filmskog pripovijedanja utemeljenu na nadrealističkoj igri "izuzetno truplo" (cadavre exquis). Svaki je redatelj snimio sekvencu u trajanju od pet minuta, pri čemu je posljednja minuta prethodne sekvence poslužila kao temelj za sljedeću, stvarajući jedinstven lanac filmskih vizija i autorskih rukopisa."
Jedna sve inspirirana prethodnom zanimljiv koncept. Sad me živo zanima mogu li-s obzirom na navedenu poveznost jedne s drugom funkcionirati zasebno kao kratki filmovi?
I evo dilema okončana nakon pogledanog filma odgovor je da, apsolutno iako puno se stvari isorepliće i poprilično je kompleksno odrediti kad se koji film lomi i prekazi u drugi jer kao što je i najavljeno-jedan prati drugi radnjom a bez naznačenog prekaska sa jednog na drugi to otežava stvar u razlučivanju. Elem na gore linkani post još niti u ideji nemajući ovaj s obzirom na njegovu nedostupnost već na osnovu samog službenog trailera koji je sve samo ne nešto što može dati neki uvid u fabulu i radnju neki od komentatora su imali pozitivne komentare.
samo za vranju
"E zainteresirao si me za gledat, samo pazi se hvale prije nego odgeleš.
NE SVIĐA MI SE OVO BRZO IZMJENJIVANJE SLIKA. PRAVI SE ZBRKA U MOZGU"
teuta
"To je vrlo zanimljivo, prvi put za to čujem i smatram da je to zanimljiv filmski eksperiment. E, sad, kako taj film izgleda u cjelini, ne mogu reći kad ga nisam vidjela
"
I evo sad je napokon došao trenutak istine dan ili bolje reće večer D.
Koji preokret, koja neočekivana situacija-scene koje će uslijediti sam već vidio. Radi se o ovom filmu godina proizvodnje 2012 sve što je ikad bilo dostupno od njega je trailer ni jednog web mjesta na kojem bi ga se pogledalo kao komplet. U najavi "Transmanije" izostavljen je element prikazivanja scena ono što je i Mela imala primjedbu-o prebrzoj izmijeni kadrova koja se događa u traileru samom. A evo, sad vidim "Novi folder ilitiga prevedeno ne engleski "New folder" je dio filmskog maratona "Transmanije". Scene viđene u traileru iz 2012-e odaju dojam nečeg ozbiljnog komplesknog šokirajućeg-što ovaj film-u svom kompletu i je a i bit filma je i da šokira doći ćemo do toga.
Ovo je prvi u nizu od 15 kratkih filmova spojenih u komplet-cura je u zadnjem stupnju trudnoće pred porodom nema nikog osim dežurne medicinske sestre-ima dečka ali kao i da ga nema, njega nema u blizini-kako stvari stoje nema ga niti na bolničkom hodniku-ona je u grčevima pozivi s mobitela su sizifova posla on ima važnijeg. A koji su to važniji poslovi? Šaltamo se na drugu scenu prvog filma u nizu.
On je vani- na autbusnoj stanici je upoznao jednu malu s kojom odlazi u istom smjeru busom.
Istovremeno dok se oni vozikaju...
Njoj postaje sve gore, a nema nikog svog u blizini, grčevi su sve gori dolazi do točke kad se lomi od boli dok se on istovremeno drpa s ovom koju je upoznao na stanici, nasred ceste se upuštaju u žvaljenje kao da se znaju os stoljeća sedmog dok njegova cura bez ikog svog rađa. Scena počinje depresivno-njega nema on ima problema s njom-korijen je negdje u samoj vezi što je-tako se implicira od početka bila osuđena na propast. Imao sam jedan post-zapravo 2 na temu filma "Carver je mrtav" bili su to o samom filmu i drugi malo bližeg datuma how convinient a slučajno ili ne slučajno slične su uloge dobili i njih dvoje-samo se ovdje radi o benignijoj varijanti-film je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća ona je trudna žive u malom stanu-on je sve je očito opterećen promjenom života za 360 kad dijete dođe nju ostavlja samu i izlazi u provod. Ovo je kažem benignija varijanta jer ovdje je uloga drugačije koncipirana-ovdje kod njega ne izostaje ljubav za nju ali jebiga-nije mogao protiv sebe morao se provresti iako to podrazumijevalo da je ispao šonjo koji nije onda bio ovdje kad ga ona treba. Ali u novom folderu-ili transmaniji očito je situacija daleko kompleksnija i nije isključeno odsutstvo ikakve emocije njega u odnosu na nju-samo to se može nagađati nije eksplicitno definirano u samom scenariju ali zaključak je sam po sebi očit-on drpa neku koju i ne poznaje dok ona rađa.
Film paralelno prati 2 para, prvi su njih dvoje drugi je...aj da vam odam tajnu.
Kojeg li preokreta-ni manje ni više-ona s kojom je imao "aferu" ("aferu stavljam pod navodnike jer osim žvaljakanja nije bilo ničeg konkretnijeg i intimnijeg) je cura ovog drugog koji u uvodnoj sceni u depresivnom raspoloženju sjedi u kuhinji bez ijedne riječi-slika gore je trenutak kad mu se ona vraća nakon malo egzibicionizma sa totalnim strancem na ulici. Sve su to životne situacije samo kamo će film odvesti sve to? Koncept je takav da je svaki redatelj-pratio onaj prethodni i tako se priča nadovezivala.
I ovdje zastor pada drugi film dolazi na scenu-sve neka mračna atmosfera, ovdje je sad u pitanju sado-mazo fetišizam. Aha, oke...dakle koncept su ljubavno-seksualni odnosi kao bazna premisa filma pa tu ima svega dbrih veza loših veza šaranja varanja evo i sad doza fetišizma. Fetišizam...istovremeno i misteriznost koja filmu daje tu komponetu mistike i cinizma. Nakon seanse on odlazi u kupaone na tv-u je prilog o "kobasičaru" nešto u stilu fake newsa iz news bara samo snimljeno da djeluje ozbiljno kao stvarnost-o kanibalima koji ubijaju ljude i pretvaraju ih u kobase, scene se brzo izmijenjuju pa je bilo izazovno popratiti koja se u koji film(ić) piše. Uglavnom u kadar dolazi ovaj moment.
Pored ranije viđenog-a prethodni je zaključen tim prilogom s televizije asocijacija mi je bila američki šund stranci koji su bili ubojice pod identičnim maskama. Ali to je bila kriva premisa što je i dobro-jer da je išta takvoga to bi bilo ozbiljno odskakanje od glavnog koncepta kojim se film(ovi) vodi/e ovako je ostalo u okviru kompleksnih ljubavno-emocionalno-seksualnih odnosa.
Sad ovdje dolazimo do situacije u kojoj je to bal pod maskama-zapravo swingeraj to su oni koji su u braku/vezama ali imaju tendenciju mijenjati partnere-za koji bi odnos mogli reći-naravno dok je dobrovoljan i dok su u pitanju odrasle osobe da nije normalan? Nijedan jel tako? Ali ovdje se otvara jedna sasvim neočekivana pozicija-jedan od njih nakon što se maske skinu-ispadne njen bivši i tu stvari eksaliraju istinabog ne u neke krvne situacije ali turbulentne i napete svakako pa red onoga što (mi) je filmu totalno razjebalo koncepciju.
Do sad smo već svatili da se radi o filmu koji je koncipiran tako da prati radnju prethodnog a svi se sastoje od nizanja 5 minutnih kratkih-i da je konstanta ili "baza" fabule ljubavni odnosi i ne samo oni nego i sve što ide uz to. Ali sad novi moment-nakon fijaska na swingraju jedan od protagonista (ili kako već) se spušta kat niže, neka frikuša otvara vrata izlazi na haustor i nudi mu žlicu brašna totalno bizaran slučaj. Nakon što proba nasilno ulazi u stan skrivajući se od nekog odozgora koji ga (vjerovatno?) traže. U jednom trenutku treba na wc vrata se zaključavaju u zamci je preko prozora skače van i pada u nesvjest-pronalazi ga nekakva ulična ekipa i odnese negdje na Savu a pod mostom-"dobri" i "loši" imaju obračun pretuku jedni druge on se budi i upada u neki paralelni svemir-totalno nejasan moment i sad se pitam-što bi sa onim s čime smo super počeli? Sa ljubavno-emocionalnim odnosima?
Zastor opet pada-evo i petog po redu ako se ne varam filma-on prati priču 2 policijska inspetora tu se vraćamo na ljubavne jade-stariji govori mlađem što ne bi pojebao klegicu s odjela (jer nju su svi jebali) a on ju ne želi jebati baš zato jer "ne želi gurati kitu tamo gdje je bilo toliko kita prije njega" prate nekog krimosa ali sav razgovor se svodi na njihove privatne dileme i trileme rez time out sljedeća priča je nadovezivanje po jednoj stvari. Bijesan auto prolazi kroz grad, a ovaj sve se nema-odijelo piijan k'o letva tlelfonira dok vozi ulice su doduše prazne jer prošla je ponoć-tako se bar na početku mislilo. Potpisao je nekakav milijunski ugovor-sad je jedan od najbogatijih ljudi u toj svojoj ekstazi pogodi biciklisticu ali šupački-kao što sam i pretpostavio-odlazi s mjesta nesreće. Sad mi nije jasna koncept po kojem on-izuzet od bilokakvog oblika istrage u sumnje dolazi kod svoje obitelji i nastavlja život? Aha, evo sad mi se s protokom i malim rezimeom posložilo ispalo je-da je ova situaciaj nakon gaženja bicilistice zapravo skroz drugi film samo što je isti glumac u-drugoj ulozi. Onaj slučaj iz prethodnog filma je ostao misterij. Elem tu dolazimo do situacije kad je opterećen posesivnim odnosom koji ispoljava njegova majka onaj tispki slučaj maminog sinčića. Iako je ostvaren kao u nakakvoj vezi ista nije bila predočena. Onda se ponovo vraćamo-kako film ide dalje-na početnu premisu s kojom je film i otvoren-ljubavnim odnosima. Doduše ima i onih koji su čista perverzija ali prate priču jer nije striktno definirana onime što se upisjue samo pod odnose koji su potencirani ljubavlju nego i oni kojima su okidači stres panika anksioznost loša veza nedavni prekidi opuštanje perverzni užitak itd.
"RIJEKA , osam sati uvečer, oko Art kina se šulja sve vrijedno što grad ima. Naime, u kino produkciju je uvršten najsubverzivniji "film desetljeća", kako su ga kritičari okarakterizirali, "Transmania" u produkciji ingenioznog i hrabrog producenta Davida Lusičića koji je u suradnji s petnaest darovitih autora 2012., sa smiješno malom cifrom od 135 tisuća kuna (eh, taj "rastrošni" HAVC), snimio dojmljiv filmski omnibus.
Kao što veli sam producent Lusičić, najveći ulog u filmu su ponudili autori svojom kreativnošću, a koncept je prilično jednostavan: svaki autor je mogao vidjeti samo zadnju minutu filma svog prethodnika i nastaviti je tematski nadograđujući priču.
I mogu mirne duše reći, ispalo je izvrsno. Za sve one koji tvrde da je u Hrvatskoj umjetnost podstanar, "Transmania" bi mogla biti ugodno iznenađenje. Svjetsku premijeru je doživjela na prestižnom filmskom festivalu u Sarajevu gdje je uvrštena u redovni program kao potencijalni hit, a hrvatsku na zagrebačkom festivalu filma i svugdje je ostavila traga s velikom gledanošću.
Istini na volju, film je kvalitativno i tematski neujednačen, ali je uzbudljiv. Ima tu suhoparnih moralki, grandioznih emocionalnih trenutaka, nepredvidljivih sex scena, smjese Tarantina & Trainspotinga, briljantne kritike hrvatske stvarnosti, ali ono što je posebno dojmljivo jest angažman glumaca. Tko god mi odsad veli da Hrvatska nema dobrih glumaca, pljunem mu u oko. Sjajni Frano Mašković praktički je "pojeo" film nenametljivom, ali karakternom i odličnom glumom, a kroz film prolaze mnoga poznata lica kao što je sjajan Filip Šovagović u ulozi birokratskog cenzora mučitelja ili erotična Jadranka Đokić u najluđoj sekvenci filma koji tematizira mržnju proisteklu iz osobne krivnje."
I stvarno subverzija je bila ulaziti u takve teme koje su još kod nas apsolutno nešto o čemu se negovori što se "ne događa" a događa se, film ima i taj neki psihološki apsekt na koje se doduše ne daju izravni odgovori-poznato je samo da je u prvom slučaju-trudne djevojke koja je sama u pitanju očito nešto čemu je korijen loša veza. Onaj klasičan slučaj (jedna od potncijalnih mogućnosti) je da je ovaj totalni seronja i šonjo koji je prodavao muda pod bubrege o ljubavi. Ali na ljubav se ne može biti obavezan, iako i nisi-srcedrapajuća je scena da ona nema nikog svog u blizini u trenutku kad rađa a on se drpa s nekom slučajnom malom koju je sreo na stanici-a opet povezani su po jednoj stvari oboje su u vezama ali onim za koje bi bilo bolje da se niti nisu realizirale. Pa ako ostajanje u toj vezi (ne njemu nego njoj) donosi više štete nego sreće i bolje je da pukne. Od uobičajenih situacija koje se događaju redovito još jedna jako realna u smislu da je česta-je scena sa dvije prijateljice za koju ova pretpostavi da joj je bivši napravio nek zlo u smislu nakakvog nasilja ali ne-napravio je legitimnu stvar-prekinuo je vezu s njom što samo po sebi nije problem ali očito je to izveo ko zadnji seronja a to je točka na kojoj dolazimo do problema preko sado-mazo fetišizma swingeraja bizarnih situacija povezanih sa krminalom nesrećama bijegu s mjesta nesreće do povratka na kompleksnosti razno-raznih varijacija odnosa kojima je zajednička stavka seks do jedne meni osobno najzanimljivije-film o režiji? O dogovoriu snimanja filma? U svakom slučaju ovaj dio mi je bio pravo osvježenje kao i prethodne sam ga zabilježio u obliku filma (iz kojeg su i izrezane sve ove fotke) da pređem na stvar.
Okupljaje iza scene? Kratak film o snimanju filma? Kakogod bilo ovo mi je bio neočekivan trenutak i prijelomna točka-ovo je izvanredno umontirano u film svih dosadašnjih kao mali odskok.
Neka vrsta audicije a audicija-standardno ima svoje zadane kriterije. Okupljeni su glumci/glumice različitih profila i godina "razgovori su skrenuli u neke čudne teme" rekli bi u naraciji prije početka scene.
"Pitajte njih još pa dajte meni još pet minuta"
"Da mislim stvarno je bitna odluka"
"Dobro dajte nam recite molim vas dali ste donijeli odluku?"
Odluku? O čemu? Misterioznost samim njihovim okupljanjem na jednom mjestu-a koje nije niti eksterijer niti interijer u smislu set(ova) na kojima su snimani svi ovi filmovi mi je bilo za zinut u čudu zato valjda (kao jedan od razloga) i toj sceni/filmu dajem na važnosti za cijeli jedan kompletan od svega ranije viđenog od kompleksnih ljubavnih sve do fretišističnih odnosa twisted game-slogan kojim je film na engleski potpisan jer ima i toga. Ovdje se-konkretno radi baš o filmu koji dogovara snimanje filma ili bar tako izgleda osim ako i to nije scenaristički obojeno. Ali da se vratimo na njihove interakcije.
"da, da mislim ja sam tu došla kao da jer sam za, ne?"
"Dobro znači vama će trebat još vremena, vama da ostavimo vremena jel trebate?"
"Ne, ne zapravo da"
"jeste spremni?"
"Ne znam, ne znam stvarno me dovodite tu pred...sad ja moram odlučit u pet sekundi"
Nakon čega nas opet vraća u naratativni dio u kojem govori o teško donešenoj odluci, a koncipirano je tako da stvarno izgleda kao nešto oko čega je teško odlučiti. I podsvjesno zna i podsvijest šalje signale da su oni svi znali unaprijed odgovor da je odgovor svih konačan da iako je bilo tu dilema i natezanja svi su znali da je odgovor na jedno pitanje samo jedan-potvrdan.
"Jesam, mislim nisam ali..."
"Dakle spakirati stvari ili otići bez njih?"
"Iva?"
"Pa ovisno o vremenu ne znam koje je vrijeme tamo"
To je bilo pitanje na koje nikad nisu saznali odgovor-uz još poneka a bio je set uobičajenih pitanja tipa kolko tko ima godina iz jedne pozicije film izgleda kao film o audiciji za film izbor glumica/glumaca za uloge koju rolu im dodijeliti u drugu doze mističnosti "spakirati stvari ili otići bez njih" kao da je kakav jebeni realit show u pitanju. Elem nakon što se izredau pitanja/odgovori jedna od zadnjih scena-prije odjave je pogled kamere na cestu iz izloga dio glumačke ekipe je vani stoje i u nekakvim su razgovorima a u pozadini na tv-u je nakakav dokumentarac o astronomji. E sad, kako sve to ulazi u prvotnu priču o emocionalno-seksualnim odnosima s početka priče? Na jedan zaobilazan način jer nije film samo o tome-nego i o izvrnutostima koje prate i raznorazne situacije od pijanih bogatih krkana za volanom koji gaze i odlaze s mjesta nesreće preko kriminala na koji je referenca film s dva policajca. Zadnja scena-ova koju sam i ostavio za kraj kako je i u filmu samom-ona možda i nije konotirana na te načine ovo je moj osobni dojam-da ju se može sagleati u jednoj stvari kao audiciju za uloge u drugu kao jednu formu reference na reality smeće kojim nas zasipavaju.
U svakom slučaju film treba pogledati još koji put da se polove ti detalji koji jebiga imaju tendenciju lagano skrenuti pažnju a kompleksnost kad se tako nešto paralelno odigrava je stvar koja je nepisano pravilo. A kompleksnost je ono što me vuče filmu/predstavi kod takvih situacija po difoltu treba i drugo gledanje. Ovo me sjetilo na situaciju s predstavom Nestajanje kojoj le Luki našla zamjerku baš u vidu puno pozicija situacija i događaja na jednom mjestu meni to štoviše savršeno odgovara. Kod filma je brat bratu drugi slučaj, svaki od ovih 15 povezanih u jedan može se promoatrati i kao zaseban slučaj nevezan za komplet.