Nebojša Lujanović:
"Djeco moja, ovdje nema kruha. Morali smo bolje, ali eto, nismo znali. Kad smo govorili, ne valja. Kad smo šutjeli, još gore. Nismo znali, ali to ne znači da nismo krivi. Idite i ne zamjerite. Negdje daleko, ljudi uživaju u umjetnosti, stvaraju predivne stvari, maštaju, žive... Ne znam što da kažem. Žao mi je. Niste birali da budete rođeni. To je bila naša odluka. I onda naša odgovornost da taj život prostremo pred vas. Sramota me ko kad nekog pozoveš u kuću nekog pa mu nemaš što prostrijeti na stol. Osim pljesnjivog kruha koji zaudara na prošlost. Idite. Pišite tu i tamo, da nam olakšate krivnju. Posjetite nas nekad. Lijepa je ovo zemlja. Mogla je biti predivno mjesto za život. Mogla je biti puno toga... mogli smo i mi biti drugačiji. Ali, jebiga, nismo. Oprostite, ako možete, što vam nismo osigurali budućnost. Ja najviše šta mogu je prostrijeti bijeli lancun. Smiješno. I tužno."
Ovo me baš pogodilo.....Da sam malo mlađa ....Samo malo....Koju sprdačinu mi živimo!:((((
Post je objavljen 08.11.2025. u 22:22 sati.