Tvoja koža na mojoj,
kao vatra koja se polako širi.
Dovoljno je jedan tvoj poljubac,
i već gubim dah,
kao da si me začarala.
Naše usne se traže,
po zimskoj noći,
kao gladne putnice,
koje se vraćaju kući.
I kad mi šapneš,
samo jedno malo “dođi”,
tijelo mi se zaledi,
i zapali u istom trenu.
Dodirneš mi vrat,
i sve u meni nestane,
osim želje da ti budem blizu,
da te držim,
da te osjećam.
Naše ruke klize,
bez žurbe.
Svaka linija tijela je pjesma,
koju znamo napamet,
bez i jedne riječi.
U tom trenutku,
nema svijeta,
nema vremena.
Postojimo samo mi,
u ovom ritualu strasti.
I nijedan dim svijeće,
nije svjetliji,
od načina na koji me gledaš,
dok se utapam u tebi.
To je trenutak,
kad želja postane ljubav,
i ljubav postane vatra,
koja nas obje blagoslovi,
svake noći,
kad se vratimo,
jedna drugoj.
Post je objavljen 07.11.2025. u 14:48 sati.